Često viđam dječja kolica samo u izlogu dućana a vidjeti trudnicu danas je šok ko’ vidjeti regres il božićnicu. Raritet majkemi. Gdje god pogledam same tete i gospođe, il ovaki neki kao ja pa nonići i none koji šetaju zamjensku unučad; maltezere i pekinezere s mašnicama posred čela. Tu i tamo Vlada usmjeri pare namijenjene letanju avionom na narod uz nalog: hoćemo bebe, bacite se na posao!
Mi žene, imale smo samo jedan bezbrižan dan u cijelom životu a to je bio dan našeg rođenja. Već drugi dan počele su drame; zašto su me zamotali u žutu dekicu kad mi ta boja uopće ne stoji, nadam se da je mamimo mlijeko ono nemasno, koji mi je to k*rac na glavi i zašto me malo ne počešljaju, koliko kila ima ova u krevetiću do mene…
Svi smo već mrtvi, ovo su formalnosti
Hrabrost je kad si nepismen i krenes pisati blog
Do kad majmun?
“Writers see the world differently. Every voice we hear, every face we see, every hand we touch could become story fabric.” ― Buffy Andrews
Moja Svrha. Moja Misija.
