Pinokijo je mala beba amater.

Dugo nisam srela normalnu osobu. Srećem samo one brižne koji misle da su normalni ne uzimajući u obzir činjenicu da hodaju sa dvi različite čarape i imaju tikove na šalteru dok plaćaju struju. Koja je, usput budi rečeno, pojeftinila. Ne čekaj, poskupila. Tko će više znat, ovaj Plenković tolko dobro laže da mu nekad slučajno čak i ja povjerujem (nakon toga odmah me bude sram i opalim si dva šamara). Da, tolko je dobar lažovčić.

Laži, laži laži me!

Kad ti starost pokuca na vrata…nisam kući sorry!

Dogodilo se. Počeli su me zvat teta oni 10 godina mlađi od mene. Doduše u zadnje sam se vrijeme nešto zgužvala od puno mrštenja i mozganja (kasnije ćemo da ublažimo te bore zvat “bore smijalice” – bolje nekako zvuči). Teta te obukla jutros majmune. Ničim izazvana iz djevojka prešla sam u teta kategoriju. Muškarci ne, oni iz kategorije dečko prelaze u kategoriju muškarac koji po mogućnosti što stariji postaje sve napetiji, mamicu mu poljubim.

Peglaj dalje!

Piromančići jadna vam majka.

Oduvijek prolazeći magistralom gledam u Goli Otok i čeznem. Sad po njemu bezbrižno hopsaju turisti i rokaju selfie. Kakva šteta. Kakav neiskorišten potencijal! Tamo bi Vas stavila majku vam vašu osramoćenu gole i bose. Svako bi vas jutro prebila ko vola u kupusu da mi se ne opustite. Pa u suton zapalim po dva-tri piromančića i natjeram vas da ih čašicama od dva deca gasite. Tako.

Čitaj dalje!

Pet friendly malo morgen a ni tad.

Možda sam subjektivna jer volim životinje više nego ljude, al ajmo realno; jeste li ikada vidjeli psa da kaka u moru? Da čisti sinuse i hrakče ko’ zadnja zemljačina po glavama nedužnih kupača? Da puši na rivi i baca opuške giricama za marendu? Ili da na plaži iza sebe ostavi hrpetinu smeća s obzirom na to da je u dva frižidera sa sobom donio pohano meso, pečeno janje, 4 priloga, sto kila kruha, kisele paprike, i ostale pizdarije ko da je na ekspediciju Marsa krenuo? Ja nisam nikad.

Vuf vuf!

Doktore pomozite – za sve me živo zaboli!

Reći će komotne zlice i moji simpatizeri; šta se samo žališ idi i poduzmi nešto! Evo sad ću, samo da završim sa formulom koju razvijam protiv raka, strategijom za suzbijanje terorizma a radim i na serumu istine kojeg ću ubrizgati u đabe kanapeiće saborske menze. Ne stignem sve kužiš!

Ako se žališ naporan si ko ljetni komarac. Ako se ne žališ inertan si ko gospodarski rast. U svakom slučaju ne valjaš, isteko ti rok. Marš preko granice!

Lako je bilo Don Kihotu, Čovjek se borio s vjetrenjačama. Ajde neka dođe ovdje pa da vidi s kim bi imao posla. Na pamet mi pada Robin Hood. Frajer je uzimao bogatima i davao siromašnima. Da ikada nogom kroči u Hrvatsku, i njega bi korumpirali dok kažeš keks; odje*o bi konja za blindirani Audi a iz tajica uskočio u šmesi odjelo i pravac u Sabornicu na glasanje. Kažu da je ponekad dovoljan samo jedan čovjek da napravi razliku. Sjaši brate, taj čovjek nisam ja.

Kad dovoljno dugo živiš ovdje shvatiš da imaš samo tri opcije; nastavi živjet, spakiraj kofer ili se objesi ko Božićni vjenčić na neku granu neke voćke koju je opet sje*o mraz.

E ne dam ti gušta! Dao Bog da poživim do 95-e! To mi je taman dovoljno da otplatim sve kredite a kolko vidim po novom toliko mi godina treba da ostvarim pravo na mirovinu. Mirovina. Jedna od najsmiješnijih riječi u hrvatskom jeziku. Jebate bit ćeš sve samo ne na miru! Oćeš zabavu? Evo ti reality show – okači kamere na penzionera. Mjesečni troškovi 1200 kuna, mirovina 600 kuna. Pa gledaj kako se koprca. 3, 2, 1 preživi! Zabava za cijelu obitelj.

Žalim se jer mogu. Evo dođi pa mi zabrani. Nego, meni si čudniji ti, što se ne žališ. Da ti objasnim. Ako piješ kavu a prema tebi ide pčelica, realno boli te briga, zamahneš novinama, pčelica leži na podu sa frakturom lubanje i vanjskim prijelomom žalca. A da prema tebi ide roj pčela? Skočio bi ko nabrijani klokan i dao petama vjetra! Roj pčela radi veliku buku. Jedna pčelica ne. Me kužiš? Ma kužiš ti vražju mater. Al pristojan si pa klimaš. Neka.

Meni nema ljepšeg nego kad se moj narod udruži kad treba otić bodrit bilo koju momčad bilo kojeg sporta. Ne biraju se dani, sjedala, oš busom il autom. Ide se. Skupa. Kad treba skupit lijek za dijete eto ti mog naroda na izvolte. Zove, traži, prodaje, skuplja. Nešto gori – oni gase. Netko napada – oni brane. Moj narod.

Nisi ti Vlado dostojna da se udružimo zbog i protiv tebe. Naš je cilj uvijek bio human i visokovrijedan a to brate sorry, nisi ti. Ići drvljem i kamenjem na tebe je vic. Past ćeš sama, uskoro, al past ćeš na tvrdo. Uf što ćeš si natuć dupe!

Mi te čekamo ovdje dolje, sretan ti put.

Sa štovanjem,

Nekada davno  “tvoj narod”.

 

 

 

 

 

Ono kad ti Vlada skače po G-točki.

Često viđam dječja kolica samo u izlogu dućana a vidjeti trudnicu danas je šok ko’ vidjeti regres il božićnicu. Raritet majkemi. Gdje god pogledam same tete i gospođe, il ovaki neki kao ja pa nonići i none koji šetaju zamjensku unučad; maltezere i pekinezere s mašnicama posred čela. Tu i tamo Vlada usmjeri pare namijenjene letanju avionom na narod uz nalog: hoćemo bebe, bacite se na posao!

Čitaj zlato moje!

Plači brezo bijela…Ma crkni od smijeha!

Škoti imaju kiltove i prozračenog miška. Englezi majku Kraljicu koja će nadživjeti sve kornjače svijeta. Švicarci čokoladu i pare. Švabe kobase i Cicafest. Talijani imaju Alfu i paštu. U Bosni moš’ pojest ćevape u somunu ispred piramide. A Hrvatska nema šta nema, a šta i nema kupit će na kredit. Ima da se ima!

Piči dalje!