Crkavica od plaće, ni za nove gaće.

Gospođica (popila sam svu pamet svijeta na slamku) i gospodin (umišljen do bola, zalizala ga krava) sjede nasuprot mene. Recite nam nešto o sebi. Pa, imam mačku, svaki dan pijem crno vino, bojim se kukaca čak i mrava, ponekad grickam nokte na nogama, više ne znam koja mi je prirodna boja kose, obožavam ljutu hranu, nikada nisam imala hemoroide…Ne, ne! Mislim recite nešto o Vašem poslovnom iskustvu! Aha, pa zar niste primili moj životopis?

Čitaj dalje!

Stado. Ja, ti, mi Hrvati.

Nisam neki matematičar. Ali, narod broji (odokativno) 4 milijuna duša. Vladu čini nekoliko tisuća (uračunajmo sve nećake, sinove, snahe, punice, šogore). Kako je onda moguće da anoreksična ručica koja maše s Vrha uspijeva upravljati narodom, tako brojnim, bijesnim i snažnim? Hm. Nešto je krenulo naopako.

– Čitaj dalje ovčice.>

Zašto dopuštate da vas konobar zaje*e?

Idemo pretpostaviti da vaš novac ne raste na stablu. Da ga ne uzgajate u polju krumpira niti doma u teglici sa karanfilom. Gotovo sigurno ga samostalno ne tiskate niti vam ga čarobne vile ostavljaju ispod jastuka dok spavate. Pogađam da niste dobili na lotu niti vam je daleki stric Nedjeljko (danas Domenico) ostavio vilu u Veneciji i debeli, masni offshore račun.

Čitaj dalje!