COVID 19 – svakog gosta tri dana dosta!

Ono kad sam bila u karanteni. Napokon imam dobru priču za unuke! Samo ne daj Bože da nekome zatrebaju moja jetra nekad kasnije u životu nakon ovog.

Obzirom na moju urođenu “manu” po kojoj su moje misli našetelane na pozitivan FM, ne mogu si pomoći a da na ovu situaciju ne gledam kroz svoje ružičaste očalice. Znam da ljudi umiru, umirali su i umirati će i dalje. Mislim da ću jednom čak i ja umrijeti, ipak to je život, nitko se živ još nije izvukao. Osvjestiti smrt znači osvjestiti u isto vrijeme i život, najbolji motivator da se svaki dan proživi punim plućima. (sad malo “bla bla” jer nitko ne živi baš svaki dan punim plućima, još mi pušači sa kutijom cigara na dan, al okej skontali smo se). Dakle, to sa smrti smo riješili. Živi kao da ti je svaki dan posljednji i garantiram ti da ćeš jednog dana biti u pravu. (aj da i ti jednom budeš u pravu). Mig-mig.

Continue Reading

Pet friendly malo morgen a ni tad.

Možda sam subjektivna jer volim životinje više nego ljude, al ajmo realno; jeste li ikada vidjeli psa da kaka u moru? Da čisti sinuse i hrakče ko’ zadnja zemljačina po glavama nedužnih kupača? Da puši na rivi i baca opuške giricama za marendu? Ili da na plaži iza sebe ostavi hrpetinu smeća s obzirom na to da je u dva frižidera sa sobom donio pohano meso, pečeno janje, 4 priloga, sto kila kruha, kisele paprike, i ostale pizdarije ko da je na ekspediciju Marsa krenuo? Ja nisam nikad.

Vuf vuf!

Ono kad su ti gosti Talijani.

Kriza ne kriza Talijani vole Hrvatsku. Možda jer njihovo more s Jadranske strane izgleda kao ogromno jezero kojemu ne vidiš dno već na 3 centimetra. Plaže do 9 ujutro izgledaju kao mini Tokio. Zasićenost plutajućih glava u moru podsjeća na potonuće Titanica i preživjelih koji zovu upomoć. Gužva brate. I tako Talijani za odmor biraju Hrvatsku.

Ovo moraš pročitat do kraja!

Nisam mama. Pa to je epska tragedija.

Uskoro ću napuniti 34. Čini se kako su svi uznemireni osim mene. Nemam muža, nemam djece. Nemam nekretninu u vlasništvu. Samo mačku. Moju čupavu, mekanu, četveronožnu kćer. Nađem se u društvu svojih vršnjaka i osjećam kao magare u operi. Slijedi napad na moje jajnike koji su očito na vječnom godišnjem odmoru. Mislim da me diskriminiraju, sve bum ih tužila!

Čitaj dalje!

Ljubav ( i ostala sr*nja) su na selu.

I tako se žena, da ne kažem čovjek, nađe u situaciji da napusti gnijezdo. Ali ja ne bi još, ne ne, evo sutra, dobro ne baš sutra, evo druge godine majkemi. Lijepo nam je doma, a onda se zatelebamo ko’ telad, padnemo ko’ kruške na njegova predizborna obećanja; on dođe po nas i odvede nas. Sad tata i mama ptić gledaju i ne vjeruju. (da će napokon otvoriti onu buteljku za posebne prilike)!

Čitaj dalje!