Nisam mama. Pa to je epska tragedija.

Uskoro ću napuniti 34. Čini se kako su svi uznemireni osim mene. Nemam muža, nemam djece. Nemam nekretninu u vlasništvu. Samo mačku. Moju čupavu, mekanu, četveronožnu kćer. Nađem se u društvu svojih vršnjaka i osjećam kao magare u operi. Slijedi napad na moje jajnike koji su očito na vječnom godišnjem odmoru. Mislim da me diskriminiraju, sve bum ih tužila!

Čitaj dalje!

Ljubav ( i ostala sr*nja) su na selu.

I tako se žena, da ne kažem čovjek, nađe u situaciji da napusti gnijezdo. Ali ja ne bi još, ne ne, evo sutra, dobro ne baš sutra, evo druge godine majkemi. Lijepo nam je doma, a onda se zatelebamo ko’ telad, padnemo ko’ kruške na njegova predizborna obećanja; on dođe po nas i odvede nas. Sad tata i mama ptić gledaju i ne vjeruju. (da će napokon otvoriti onu buteljku za posebne prilike)!

Čitaj dalje!