Oprosti; ona riječ od tone i po’!

Nova moda! Nova moda! Tupaste parole i dreka na ulicama zbog kojih bi se i kromanjonac zacrvenio. Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala. Svijet je lijep ali je čovječanstvo grdo. Plenki je bio fit sad je i on ko kit. Reko bi Šeks; štok i vjeverica. Nabacane riječi, nespretno, pod okriljem prividne demokracije. Fuj to. Continue Reading

Vlado; tamo su ti vrata.

Kaže mudrac da je domoljublje ono što ti uvijek ostaje čak i kada sve drugo izgubiš. Što li je pušio taj isti i čime li se opijao?
Vlado iščupala si mi srce i raščetvorila ga ko nepozvanu stonogu koju ja opizdim papučom. I plače mi se. Ne zbog stonoge, ne zbog fleke na zidu zbog tebe Vlado apatična i trula. Puna si glutena, alergena i generalno svega što nam šteti. Continue Reading

daniela delost, planet chimp

Valentinovo i ostale priče za laku noć.

Evo ide, majku mu njegovu – Valentinovo. To je onaj dan kad trčimo u Lidl kupit čokoladu jer je jeftinija 5 kuna. *ebala te takva ljubav, što je ne kupiš po punoj cijeni nego ko cicija neka?! Pa crvene ruže, pa crveni baloni, pa crvene kerefeke, pa sve nešto ko’ kampanja od SDP-a!! Taj dan ima da voliš i da izgineš od stresa.

<!–Lipo čitaj dalje–>

Ako si slučajno zaboravio da voliš osobu s kojom si u vezi evo da te bar podsjeti kalendar! 14.02. – aha ok, danas volim luđački. To šta ćeš se ostala 364 dana ponašat ko’ mamlaz to nema veze ko ga je*e; ima da barem na Valentinovo blistaš ko tek opran Perwollom!

I nema tu veze muško-žensko, svi ima da volimo ko da nam je zadnje! On ima da cijeli dan ništa ne zasere a ti lipa moja uvuci se u one crvene gaće s mašnom pa makar pukla po šavu ko punjena purica. Ima da se ide na večeru, da se potroše pare, da se odglumi da nije plaćena na tri rate, da se smješkate i cmačete ko’ da vam je neko platio dnevnicu i putne troškove.

Ako stvarno voliš *ebe ti se šta si doma i šta jedeš ili dobivaš jaje na oko! Valentinovo bi trebao biti svaki dan neovisno šta Konzum govori “vidimo se”! Ma e, baš tebe da idem gledat a doma me čeka ljubav mog života!

Ako si slučajno solo il onaj kojeg voliš nije kraj tebe, jadna ti majka ima da se boriš ko lav. Kakva đungla – obilježen si. Ima da trčiš doma nakon posla, isključiš telefon, televiziju, radio i svjetlo. Čuči tamo u mraku i miruj. Nemoj slučajno bit žedan, lagano bočicu i cuclaj…Ako si totalni kuler a ne ovakva pizda ko ja, idi u grad i lipo se zabavi. Boli te đoko. To je samo datum a tebe realno zaboli i još si odmah danas kupi čokoladu, nemoj čekat akciju. Nisi ti sebi bilo tko!

I onda još krene Grašo s onim svojim “ko će nego ja moje zlato jubit”…realno šta mene to briga! Momak lipo to sve pjeva al daj mi nemoj stavljat kilo soli na ranu od dva centimetra! Uostalom znamo brate da Martinovićku ljubiš samo ti već 20 godina! Kao sad si on postavlja velko’ pitanje! I onda još ovi zaljubljeni očekuju od nas šta patimo da se mi veselimo kako su kupili karte još prije dvije godine, kao oni idu! Pa idi *eben ti selo veselo, ko te drži, a i cijeli će svijet ionako znat kad se masovno pooznačavate na fejsu s okvirićima od srčekića – lajkat ću vas aj, samo mi se skini! A to što ste se ko majmuni posvađali oko kladionice, začepljene kade, prljavog suđa, kredita, njegove matere i parkinga baš prije koncerta to neće ić online!

Neću sad bit dvolična baba, pa šta, i ja bi da sam s onim kojeg volim. Al onaj debeli s krilima i strijelom uvik me nekako zaobiđe – kao ne vidi me i te fore! Nabijem ga korumpiranog! Kad si malo u ljubavnim jadima, Valentinovo ti dođe ko kazna za prebrzu vožnju. Onako iznenada i nepotrebno! Al opet dva-tri tjedna si malo jedeš paštu i dvopek to lipo platiš i ideš dalje. Tako i sa 14-im drugim. To je samo jedan dan od svih dana koji te čekaju u životu. Nažderi se, napij se, hiberniraj – voli sebe! Stavi u pogon Desanku il kupi nove baterije – e, možda ti ružno zvuči al voli se brate ako nitko drugi neće, imaš ti ko’ će tebe voljet.

Vi u sretnom braku moj naklon i duboko poštovanje, aj nek prođe i taj medeni mjesec pa ćemo pričat; vi u sretnim vezama Bog vas blagoslovio nekim nasljedstvom i redovitom plaćom; vi u nesretnim vezama ako ima ljubavi borite se i koji ku*ac ste tako nesretni a ako ljubavi nema razlaz ekipa i prije poklona za Valentinovo – ne budite pokvareni; a vi singlići…šta ima heroji?

Tko preživi pričat će o ovom danu ljubavi i sreće kad bar jednom na godinu cvjeta cvijeće u naše preduzeće. Ljubav nema pravila, zakona, reda ni logike a najmanje datuma. Konzumerizam nek se nosi skupa s onima koji očekuju da im donesete šarene i skupe paketiće i poklončiće! Najljepše stvari u životu su besplatne; zalazak sunca, šetnja po savršeno bijelom hrskavom snijegu, poljubac i ljubav. Znači đabe ljudi!! Sve drugo je nešto drugo.

Muškarci, dajte ove godine napravite nešto zaista posebno i upoznajte svoje djevojke s vašim ženama! (šta se palite odmah, pa šalim se, normalno da niste ludi da ih upoznate!!) A vi lipe moje drage žene, sa i bez putra na glavi, ipak obucite nešto crveno – jednostavno jer nam ta boja dobro stoji!

I nek vam je svima Sretno Valentinovo bili vi sami, u dvoje, možda i u troje…šta više to bolje bar ćete taxi moć podjelit. Samo nek je ljubavi svake vrste; princ il konj princeza il vještica – ako te vole, voli ih i ti! Takve, baš takve cijele kakvi jesu, a ne samo one djelove koje je lako voljeti nego i mane koje mogu voljeti samo odvažni!

Pusa.

Kako se ne ubit i zašto.

Garant sam kako je mnogima bar jednom u životu sinula ideja da sami sebi oduzmu život, ili kak’ se ono kaže „skrate muke“. Realno svi smo mi potencijalne mice-samoubice. Naravno, samo pojedine jedinke se odvaže na taj ekstremno glupi ili hrabri potez. Tu sam malo još u svađi sama sa sobom. Tanka je granica koja dijeli hrabrost od gluposti. Na primjer, osoba koja riskira život kako bi spasila život pedofilu u gorućoj kući il’ je izrazito hrabra il’ glupa osoba. A na kraju krajeva, možda mu je i u rodu. Ne ulazim u to, skrenuli samo s teme. Vraćamo se dakle na samoubojstvo. Obzirom da je ovaj članak napisan kako bi ti pomogao a ne dokrajčio te reći ću ti samo jedno: budi umjereno glup i točno toliko i hrabar sve će biti u redu.

Continue Reading

Život je nekad pusa nekad šamar.

Što ti je život prijatelju moj; boksački meč bez suca, bez zvona, s milijun protivnika. Bez rukavica, bez mudobrana. Sve je već izmišljeno osim kako treba živjeti. Riječi su napunjeni pištolji. Čovjek je osuđen da bude slobodan i kao takav sam je odgovoran za svoje postupke i izgovorene riječi. Ali spašava činjenica da je griješiti ljudski a svaliti krivicu na drugoga još više priliči čovjeku. Uvijek traži ono neko zrnce dobroga u toni zla.

I ne vjeruj nikome prijatelju. I sam si upitan.

Rodiš se ko vrlo mlad, ništa ne kužiš. Ovisiš o dobroj volji onih koji su te napravili. Piškiš, kakiš, jedeš, urlaš, smiješ se i sve u krug. 70ak godina kasnije eto te na početnoj točci. Ali sad ovisiš o dobroj volji onih koji su te naslijedili. Potrudi se da imaš talijansku penziju ili neku gadnu ušteđevinu inače ti ne gine dom u kojem će biti svakako samo ne po tvom. Možda ipak imaš sreće pa ti cimerica bude opićena baba Manda iz Imotskog koja od unuka krade maricu a rakije ima više nego vode u Hrvatskim vodama.

Teško mi prođe dan a da se ne upitam: čemu sve? Priznaj brate da i ti nekad kloneš. Al opet sretna sam i zahvalna što sam živa i zdrava, žilava ko kobila. Svaka čast. Ali zašto onda težim nečemu što ne mogu imati, a ne mogu imati jer ne znam čemu težim. Čemu je dozvoljeno težiti? Osjećam se ograničeno. Ima li kakav limit ili porez na težnju? Neka naknada na snove? Koji mora biti moj cilj? Obitelj, djeca, pas i mačka? A di da ih stavim? U kartonsku kutiju ili u auto na zadnji sic? Jebate ta 4 zida koja nam uvjetuju život. Ako ti netko nije morao (ne do Bog) krepucnut pa da useliš u tu postmortem nekretninu bit ćeš ko ćuko – iz kućice u kućicu. Ako si “brižni” stranac bar moš u azil, ako si domaći *ebi se laganini. Ja bi rađe da su svi moji živi i zdravi a ja lipo podstanar!

Užasavam se insekata svih vrsta. Bojim se i pišljivog mrava jer mi nikako nije jasno kako nešto tako minijaturno s tim kržljavim nožicama može furat triput veći komad kruha na glavi i nosit ženi mravu koja od toga doma radi zimnicu i slaže u mikroskopske tapervere.. Mislin di im stane taj mozak?? Izvanzemaljac si frende. Kako ih se ne bojati. Ali realno, uz sav strah više se bojim dignut kredit nego da mi neko zatuče glavu u mravinjak i ostavi me tako 24 sata. Svi krediti koje naše banke daju su gotovinski, koji god uzmeš – gotov si! Još sad kad u banci rade vrhunski stručnjaci kojima još ni dlake nisu počele rasti, svi na stručnom osposobljavanju! Pa ćete na meni vježbat djeco?! E neš majci.

I tako shvatim da se nalazim u minskom polju, nepomično stojim ni makac; inače sam zec trta me svega. Nekidan skoro pobrala infarkt od vlastite sjene, točnije glave koja se ukazala na zidu – loš dan za frizuru.

Želim živjeti dobro, kvalitetno, sretno, ispunjeno, mirno jer … svi će jednom umrijeti pa možda i ja.

Ljubav da ne spominjem a morati ću. Danas garanciju teško dobiješ za peglu a kamoli za ljubav. U srži krhka je kao krilo leptira a naoko snažna kao Švarcneger koji malim prstom na nozi može nadvladati sva zla. Ha ha. Može vražju mater. Nakon svake propale misliš da ćeš drugi put biti pametniji. Nećeš. Al hajde, ne drami, život ti je to prijatelju moj; nekad pusa nekad šamar – bitno da je muving.

Ljubav dolazi u različitim oblicima, ima je dovoljno za svih, moj jedini savjet; voli i bit ćeš voljen. Kad tad.

Iznenađuje činjenica da pozitivno razmišljam (iako čitajući tekst vjerojatno me zamišljate kao isfrustriranu ženu, obučenu u maskirnu tutu sa zoljom među nogama, cigarom u ustima, bocom pive u ruci, raščupanu i bijesnu na cijeli svijet…istina je jako daleko; uopće ne znam koristiti zolju, maslinasto zelena mi ne stoji najbolje a inače pijem crno vino (fala Bogu, još uvik iz čaše). Smijem se svaki dan i nikad ne okrećem leđa novoj borbi – LAŽEM KO PAS! Stalno bježim od borbe; kronični dezerter. Ipak štagod da ti se desi ti jednostavno kreneš dalje. Što drugo preostaje? Piči dalje pa dokle ide. Samoubojstvo ne podržavam; lako tako može svako. Inat u meni veći od Svemira. A generalno sam vesela osoba i protiv toga se ne može. Ubiti optimista u meni nemoguće je kao nadati se mirovini prije 85-e godine. Naša najbolja frendica; Nada. Da mi ju je naći i zveknut joj dva-tri šamara. Uvijek nas tjera na nove pokušaje a čim zagusti šmugne ko Spidi Gonzales. Naići će ona meni.

Što da vam kažem ljudi moji, tu smo di jesmo, tako nam je kako nam je, da ima gore – uvik ima, da ima bolje – ima i toga. S nekim razlogom smo se skupili svi baš u ovom kutku kugle Zemaljske. Vina se ima, ima i rakije, fine spize i lipih momaka i cura. Zapravo, što se bunimo? Oću reć vi, ne ja, ja se nikada ne bunim. (Ma ne uopće!!) Ja samo iznosim svoj stav pa onda te dvije stvari ljudi kod mene često pomiješaju. Ma di bi ja njurgala, ej! Da se njurganjem zarađuju pare; davno bi na Kanarima bila i cuclala koktelčić.

Moj život, moja pravila. Radije ću živjeti nesavršeno ali iskreno nego zavučena u nečije dupence toliko duboko da bi me realno trebalo voditi kao nestalu osobu.  

Posloži si prioritete. Ako vidiš prašinu u kući; najvažnije je da ju ne diraš pa ni ona neće uznemiravati tebe. Uzmi dijete, pasa, frenda. Stvori si lijepu uspomenu. Prave prijatelje ionako ne zanima da li ti je kuća uredna i čista nego imaš li vina u njoj.

Aj bar sad kad ovo čitaš baci jedan osmjeh onako i na silu ako treba, možda se slučajno pretvori u lijep trenutak.

I ako te slučajno nitko ne voli, ja te Volim, ti čovječe s kojim dijelim Planetu.

Odjednom slomljeno srce i rakija.

Ništa ne boli kao slomljeno srce, osim možda kad malim prstom opizdiš u nožicu od kreveta il kad ti HEP pošalje “zakašnjele” rate. U krivu ste ako mislite da za bolno srce ne postoji lijek jer naime postoji i zove se; rakija. Doduše kao lijek djeluje kratkoročno i morate ga uzimati više puta na dan više mjeseci zaredom, ali bolje i to nego da ste pri svijesti. Slomili su mi srce. Eno ga mrtvo leži u lokvi od suza, utapa se ko čeh koji je luftićem krenuo s Cresa na Hvar. A ja ga gledam u čudu i mislim si; koji ku*ac? Može li izgledati još tragičnije? I tako si popijem rakiju. Continue Reading

Pinokijo je mala beba amater.

Dugo nisam srela normalnu osobu. Srećem samo one brižne koji misle da su normalni ne uzimajući u obzir činjenicu da hodaju sa dvi različite čarape i imaju tikove na šalteru dok plaćaju struju. Koja je, usput budi rečeno, pojeftinila. Ne čekaj, poskupila. Tko će više znat, ovaj Plenković tolko dobro laže da mu nekad slučajno čak i ja povjerujem (nakon toga odmah me bude sram i opalim si dva šamara). Da, tolko je dobar lažovčić.

Laži, laži laži me!