Dobar dan. Nego, kolko imaš para?

Već 36 godina znam da sam se rodila na krivom mjestu, a i u vremenu koje uopće nije u skladu s mojoj personom. Al eto, već kad sam ovdje nema te vjetrenjače s kojom se neću borit.

Koji auto voziš? Toyotu staru 10 godina se preko 250 tisuća kilometara. Muk. Al imam dva auta. Aha, a onda da. Drugi mi je reno Clio, star 15 godina s 200 tisuća. Šok i nevjerica.

Di ideš na godišnji? Na Premudu. A, misliš Bermuda na Atlantiku? Ne, mislim Premuda doli kod Zadra, otok 9 kilometara dug di nema niš osim ribe pod pekom, friganih krumpira i Žuje koju piješ pred dućanom veličine tvoje kupaone. A dobro, i tamo je sigurno ok. Ne, miško, nije OK nego je neopisivo predivno i vanzemaljsko. Dobro dobro, šta se ljutiš! Ne ljutim se nego sad moram ić, kuha mi se na špargetu juha od piletine na akciji. Kolko je koštala mislim da ni nije piletina nego dinosaur iz prahistorije.

Nađeš se na cugi s ljudima. Šta ćeš popit? Daj mi čašu crnog vina s ledom. Kojeg? Imamo Shiraz-bla bla, imamo plavac Pelješac, plavac Hvar, maltene da nemaju Plavac iz Vukovara (!), imamo francuski Merlot, teška berba, svi su brali; prijatelju, možeš mi dat ono stolno koje ti je otvoreno? Stolno?! Da, ono koje doneseš na stol i nestaneš. Hvala.
I tako dok drugi još uvik čitaju listu koktela, pokušavajući shvatiti u kojem će miksu dobiti više alkohola za manje para, ja već cugam i lipo mi je.

Preseravati se – amaterski glumiti da si bolji nego jesi s ciljem oduševljavanja osoba koje nećeš nikada više vidjeti u životu.
Nuspojava: izazivanje mučnine želuca, kolutanje očiju i lupanje glavom o stol osoba koje su u prisutnosti preseratora.

Imam poznanika koji vozi nekog novog BMW-a. Zapravo ne vozi…ček ovako je ispravno – imam poznanika koji u dvorištu ima parkiranog nekog novog BMW-a jer nema i za taj auto i za benzin. Al selfiji mu ispadaju super, lipo dvorište, mater posadila limune i lavandu pa uvik izgleda da je negdi u Dalmaciji na praznicima. Svaki vikend mu potrubim kad ono sa starom Toyotom prolazim i idem na more s frižiderom punim Žuje. Nije da se hvalim, ali i rezevar mi napol pun.

Imam i poznanicu uvik u nekim bjesnim kombinacijama, samo cipele koje fura koštaju ko moja mjesečna rata kredita. Ja u starkama kraj nje. Idemo na kavu. Ja platim kavu. Ona stane u pasji drek i ja je moram vozit na hitnu jer mi žena pala u antifilaktički šok. Ostalo joj još 7 rata za sandale a ono drek na njima. Stavim i nju i njene pokakane sandale u svoju staru Toyotu i gas na infuziju. Sve u tim krpenim starkama.

Neću se žalit, lipo živin, zahvalna na svemu. Ali pare mi draže potrošit na ljude koje volin, na uspomenu koju ću stvorit, na zajedničku večeru vani, na odlazak u prirodu na vikend sa svojim psom. Na ultra deluxe Dormeo krevet za macu – jebat ga i ona naporno postoji sva tako lipa po cijele dane. Dignut ću još jedan kredit i kupit par kvadrata a otoku gdje me srce čeka i gdje ću ako bog da provest svoju starost.

Ako cili život pijem Žuju neću ispred tebe naručit neko indijsko Pale Ale od 35 kuna čije ime ne znan ni izgovorit. Ako smo na moru, naručit ću srdelice i salatu od krumpira – neću se pravit da volin škampima sisat guzice jer me sad ti gledaš. Neću otplaćivat cipele godinu dana jer realno najviše volin hodat bosa. A koja ti je cijena za to? Ne kupujem robu na kojoj je ime marke ispisano veličine lubenice – da netko napiše moje ime, e to bi nosila. Ovako, tko je meni REPLAY ili S.OLIVER ? Jesmo u rodu?? Ako mi je nešto lipo ja to kupim, makar marka bila napisana veličine buhe i našivena iza na dupetu. S unutarnje strane. Isto mi je uzbuđenje kad nađem traperice od 100 kuna marke Dyzhfc. Zaboli me!

Moj pas nema Swarovski ogrlicu, kako sam ga odgojila mislim da iz kuće ne bi izlazio da mu je okačim. To je pas. Ne želim ga učiniti čovjekom. Ni pod razno.

Ljudi, da razjasnimo. Svega nam je ponuđeno na izbor, i svi mi imamo različite želje, snove i trigere za sreću. A sve što kupiš, imaš i posjeduješ u redu je ako to imaš jer ti srce pleše od sreće zbog toga, a ne zato jer i netko drugi to ima. Pokušavati držati korak za nekim, koga u konačnici niti ne voliš, jer tako nalaže ova bolesna era, nije ono za što ti je život poklonjen.

Zašto se netko pokušava prikazati bolji nego što je, a već je savršen i jedinstven? Ćorav ko kokoš ćorava. Ne definira tebe materijalno, nego obrnuto. Ako je auto pun ljubavi, ljudi i životinja koje voliš dok voziš na mjesto koje te čini sretnim – misliš stvarno da je bitna marka ili cijena vozila?

Prijatelju život je prekratak za preseravanje, na kraju dana legneš u krevet u gaćama za po kući i promo majici od Cedevite. I lipo ti je. I neka ti je.

Živi opušteno, živi za sebe. Lipo je imati lipe stvari, a znaš što je još bolje – biti gol golcat ispod zvjezdanog neba a biti sretan i bogat. I znati da si bogat. Jer nema tih novaca da ti kupe iskreni osjećaj sreće i zadovoljstva koje osjećaš u svakoj pori svog bića onog trenutka kad spoznaš da ti jesi, živ,zdrav, i postojan!
Iako, moja je susjeda malo staromodna pa ja ispod zvjezdanog neba stojim u piđami. Sad kreni. Budi ti.

I neka para, bog im da sriće i zdravlja. Novac je kao naš prijatelj koji živi u Australiji pa mu se jako veselimo jer ga rijetko vidimo.
I treba se trošit, ne triba štedit za “crne dane” jer ako ti crni dani stvarno dođu – neće bit tih para da te spase. Zato živi kako ti srce želi, razum koristi za druge stvari – recimo razumno rasporediti omjer ćevapa i vratine za roštilj.

Ti budi ti.
Svi drugi su već zauzeti.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s