Život je zakon – ja režirala!

Hej prijatelju, ti što izgledaš kao vunena čarapa nakon centrifuge, da ti napaćeno moje, kolko ti života misliš da imaš? Ovaj prijatelju. Nemoj se puno oslanjati na reinkarnaciju jer uz tvoju vibru bojim se da ćeš se vratiti kao juha u vrećici. Živi ga odmah i sad – nema reprize, nije ti ovo Hrvatska televizija.

Dosta je bilo ne mogu, ne znam, kme-kme, zašto sve na mene, jadan ja, suze liju plave oči – jedino što u ovoj životnoj drami može ostati je rakija. I dalje znanstveno dokazani lijek protiv ama baš svega.

Ostale placimajke i stresove lipo natrpaj u jedan smotuljak (kolko se svaki dan žališ bit će tu i 10-15 smotuljčina) i s tim do prvog deponija. Fiju-fić. Čiča miča gotova priča.

A sad uzmi daljinski od televizije i pošalji ga poštom u Zanzibar. Ta crna ploča iz koje izlaze stare novosti i filmovi umotani u reklame od kojih ti se doslovno kaki (realno ja sam u jednom setu reklama znala skuhat sarmu!) zaista ne bi trebala biti nego za aerodinamično sanjkanje zimi. Ne do ti bog, svemir il čemu se već moliš da pogledaš neki dnevnik – jao mama, gotov si.
Ne daj da ti siluju mozak. E to je već brate zlostavljanje.

Da se tvoj život prodaje u nekom marketu na polici, koliku bi cijenu stavio na njega? Nemoj mi molim te reć da si stvarno počeo razmišljat o cijeni!? O braćo moja mila, ovo je već težak slučaj! Nema cijenu majketi, ni tvoj život, ti tvoj dan, ni sat ma niti jedna minuta. Shvaćaš li ti biće, koliko si posebno i savršeno remek djelo? Da, sav takav kakav si – to jedinstveno zbunjeno klupko svega i svačega!

Cijeli život čekaš još ono nešto pa da budeš baš ono pravo sretan. A pogledaj se sad; vidiš ovo, čitaš ovo, dišeš i možda se sad malo i smješkaš i govoriš si; a joj da, stvarno. Bravo. Još si i pametan! Živili!

U stresu si ko benzinska na autoputu, od 0-24. Baš si uporan. Aj, to je vrlina – upornost, samo ti je fokus teška banana. Možda sam po tebi ja sad blesava jer ne razumijem kako je tebi posao stresan. Imaš pravo, eto mene javljam se s Jamajke, cuclam kokosov orah i hlade me listovima palme.

Daj shvati da ti nitko ništa ne radi, sve si radiš sam. Nije kriv direktor jer se izderao na tebe ko da imaš 5 godina ili ti je kolegica podvalila svoj zajeb – ti si im te vibre odaslao. A pusti njega, on će se malo durit, progutat i pegla dalje. A onda ti takav naduren dođeš doma pa ti je žena kriva jer je Juventus izgubio, dijete je dobilo po nosu jer i dalje govori “klastac” umjesto “krastavac” a bome i mačka je nagrabusila jer još nije naučila ić piškit na školjku.

Đaba ti poslije, oprosti, ma nisam tako mislio…nema prolaza, crveni karton prijatelju jer i ljudi koji te okružuju su pod jednakim stresom – ne gine ti spavanje na kauču (ako ti mačka dozvoli). Nemoj biti glup i čekati da se svijeti promijeni – ti budi promjena u svijetu!

Ah kako to zvuči moćno čak i iritantno jel tako? Lako je reći. Ma nemoj.
Za početak ne budi medo koji ulazi u dućan bez da kaže dobar dan. Daj kaži sorry kad se zabubaš u nekog i otkineš mu pol ramena, stani na pješačkom bez komentara tipa: e sad se našla naglo nogu pružit baba krakata ko da je na olimpijadi srca ti – samo stani jer i ti, i ljudi koje voliš su bar jednom na dan pješaci. Reci hvala a bome i molim majkemi nije teško. Aj probaj jednom, onako za vježbu. A daj ajde! I ne slušaj kad se ljudi žale, reci fala lipo žurim i sretno! Ako možeš pomoć, pomozi pa nek ti karma zapiše plusić. Ako ne možeš pomoć bježi ko da te ganjaju za HRT pretplatu! Ljudi samo pričaju, a ti se nakon njihovog “samo pričanja” osjećaš ko reciklirana vrećica. Produži dalje.

Novac pokreće svijet. Ma daj me nemoj zezat. Novac je sredstvo kojim kupuješ ono materijalno koje ti treba i koje ti uopće ne treba. To što ne treba ubrzo prima službeni naziv “krama” koju čuvaš 10 godina i kad je napokon baciš – 7 dana nakon baš ti zatreba. Jasna je tu matematika, što nemaš bez toga možeš. Benti pekač za kruh od šesto kuna koji ima 150 kila i pol metra u promjeru – ful je praktičan morao si pol kuhinje i kauč iz dnevnog iselit da ga imaš di stavit. Na kraju odeš u butigu po kvarat polubijelog.

Ljubav. Ljubav prijatelji, nema jače sile. Ah, kako banalno, to sam čuo već sto puta. Stvarno, onda operi uši i počni tako živjeti. A sad malo fizikalije; uzmi krpicu i dobro, dobro izribaj um od svega čime su te šopali godinama. O porezima, političarima, korupciji, ukradenom a nikad vraćenom, o stanju u državi a sad po novome maltretiraju pričama o migrantima. Samo čekaš iz koje će ti paštete iskočit – mislim pileće, obzirom na vjeru.

Sad kad si svjež, nadobudan i nad glavom imaš žarulju od petsto vati – idi i samo budi najbolja verzija sebe! Za sebe, ne sve ostale. Jer oni će svakako misliti da si na drogama ili rakiji od ranog jutra. Samo se smij i smij uopće neovisno imaš li sve zube!
Imaš šta imaš i tvoje je. Nemoj se nikome opravdavati ako živiš to što jesi. A znaš kako si super?

Ovo je vrh!

Za kraj, nemoj samo postojati nego živi! Postojati može i ameba i hrvatski političari…dakle postojati može bilo što, ali živjeti mogu samo oni koji su zaljubljeni u život i ostavljaju iza sebe dobro svaki dan!

Vidi kokoš na primjer. A mislio si da od nje ne možeš ništa naučiti.

Odjavljujem se.

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s