Vlado; tamo su ti vrata.

Kaže mudrac da je domoljublje ono što ti uvijek ostaje čak i kada sve drugo izgubiš. Što li je pušio taj isti i čime li se opijao?
Vlado iščupala si mi srce i raščetvorila ga ko nepozvanu stonogu koju ja opizdim papučom. I plače mi se. Ne zbog stonoge, ne zbog fleke na zidu zbog tebe Vlado apatična i trula. Puna si glutena, alergena i generalno svega što nam šteti.

Jer ne ostaje mi ljubav prema domovini, ostaju mi samo krediti i faking dugovi u nedogled i tvoji novi porezi i prirezi, poskupljenje benzina… dao ti Bog da se rošulama morali svi vi furat na Markov trg dok ste živi. I to s izlizanim kotačićima bez kočnica naravno.
I nisam ljuta na tebe Vlado, zbog tebe mi se samo okreće želučić, koliko na sebe jer ne poduzimam ništa. Otići ne želim, nekako tebi u inat, nabijem te, ići ću ča kad ja to budem htjela odnosno ako ikad otplatim kredit ili prodam to isto govno sa krovom što sam kupila u zanosu. Uporno nas tjeraš a mi poslušni ko čuko iz azila šutke odlazimo. Da te bar svaki Hrvat koji je napustio lijepu našu oče bar dva tri put našamarat, glavetina bi ti bila plava ko Štrumfova muda.

Ali ne, moj narod  u tišini na prstićima odlazi. Ko pizde. Da, to sam rekla pizde! Jer njih debelih je gore u foteljama stotinjak a nas je 4 milijuna. Šta nije jednostavnije napunit avion s njima, nego s nama! Pa nek ih nosi ko god oće i di god oće, i karte ćemo im platit a Todorić nek im riješi smještaj.

Opet možete se sad i vi na mene ljutit (stanite u red) pa reć kad si tako pametna aj ti nešto poduzmi…a šta ću ja jadna? Sva sam neka krakata, smotana ko kriva palačinka ja ni paštu ne mogu skuhat da se ne opečem il ne razbijem nešto. Takva sam, jako lajem, slabo grizem.
Ako su samo ovakvi kao ja ostali u Hrvatskoj, jadna nam svima majka. Često mi se čini da je ono što valja otišlo, ostali penzići, pred-penzići, svi oni koji su trenutno još zaposleni i sretni (mislim na tvoju svojtu i rođake Vlado) i ja.

Ako nismo u depresiji ona smo filozofi; imaš čašu do pola punu vinom, da li je ona polupuna ili poluprazna? Jesi li klasa optimist koji naceren pleše na rozom oblačku koji piški konfete? Ili je tvoj život tužna priča? Ja osobno uvik natočim do vrha pa nemam tih problema sa nagađanjem.

Radim ja, neću se žalit, i još uživam u tome, i onda na sredini mjeseca sretno odskakućem u banku platit račune pa se pokisla vraćam kući a vani piči sunce majkemi 35 stupnjeva. Zadovoljni i ponosni da nismo ovršeni i deložirani, to je taj život radi kojeg je moj tata posadio sjeme a moja me mama trpila 9 mjeseci dok sam je iznutra šutala ko Rocky Balboa.

Stvarno je vrijedilo.

Na to što sam živa primjedbe nemam, bila bi grehota planeti uskratiti takvu ličnost, ali brate na to di sam se rodila ulažem prigovor! Al kome da uložim prigovor kad je i sudija korumpiran a kod mene doma nema plavih kuverti. Ma nema ni kave, ni čokolade, ma ni kiflicu ti ne dam; tvoj je posao da istjeraš pravdu majmune a ne da licitiraš presudu pa koja strana više ponudi. Fulo si profesiju al ajd bar si pogodio državu.

Još kod doktora starog kova moš nekako nažicat da obavi posao za koji je već plaćen sa samo jednim viskićem i parsto eura. Još samo fali da gospođi u dućanu donesem bocu vina i bombonijeru pa da mi izreže dvajst deka parizera. Pa i ona odrađuje esencijalni posao! Da nije do te gumene i toksične podriguše ko bi ikad bio bolestan. Ima da doktor toj istoj gospođi svaki dan nosi poklone.

Ali ne budimo frustrirani, i pravdu i poštenje možemo još uvijek pronaći… u Anićevom rječniku pod slovom P. Eto ti je bar tamo pa pasi oči.

Svi moji odlaze ili se pakiraju, uskoro ću morat prestat tamanit stonoge da bar kavu imam s kim popit. Pravi je izazov ostati čovjek u tako nehumanim uvjetima. Iako da mogu birat, radije bi bila tikvica.

E da, i računi od Čistoće su poskupili, sad puno rjeđe prazne kontejnere i sve skupa više smrdi i lipo je sve šareno u bojama, cijele ulice i kvartovi u sušenim špagetima i korama od krumpira – a mi uredno plaćamo – pa da nismo moroni. Na kvadrat.

Ne znam kako vama al meni je malo prekipilo. Pleki previše nas cijediš. Od nas ostade samo kora. Nema više ni mesa ni soka. A vidim i ubucio si se nešto, dobro se živi jel? Praščiću naivni, znaš li gdje prije ili poslije završe mali hrskavi odojčići? Razmisli, možeš ti (ili netko od tvoje svite) to.

Je, je lijepa je ova naša Hrvatska ali nit smo mi svi geolozi niti ljepotu Plitvica možemo servirat djeci za ručak uz dinstane Jadranske otoke. Ljepota je blagoslov ali ne i sredstvo plaćanja.

Rugali smo se Slovencima da ih u cijeloj državi ima 500. Eto, još malo pa 50 više nego nas.

Ej Vlado, daj shvati, nabiju te tvoji Hrvati.

A ti prijatelju ako si ipak jako sretan a živiš u Hrvatskoj, jedan savjet, ne mijenjaj si dilera tko god da bio očito dobro odrađuje posao.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s