Pet friendly malo morgen a ni tad.

Možda sam subjektivna jer volim životinje više nego ljude, al ajmo realno; jeste li ikada vidjeli psa da kaka u moru? Da čisti sinuse i hrakče ko’ zadnja zemljačina po glavama nedužnih kupača? Da puši na rivi i baca opuške giricama za marendu? Ili da na plaži iza sebe ostavi hrpetinu smeća s obzirom na to da je u dva frižidera sa sobom donio pohano meso, pečeno janje, 4 priloga, sto kila kruha, kisele paprike, i ostale pizdarije ko da je na ekspediciju Marsa krenuo? Ja nisam nikad.

Al da sam vidila stotine ljudi koji to rade, jesam. Uvik poberem jezikovu juhu i koju prijetnju šamarom jer uvik odem i opomenem seljačine koje ne razumiju da se to NE RADI. (Povlačim ovo “seljačine” – seljak je ipak vrijedna i radišna osoba koja svojim rukama i znojem prehranjuje svoju obitelj. Ove gore navedene nazvati ću jednostavno: indiferentni drekeci.)

A sad o razvoju turizma u Hrvatskoj. Ako smještajni objekti sve više naginju PET FRIENDLY turizmu uzimajući u obzir činjenicu da svaki peti gost ima psa za kućnog ljubimca onda moja očito bolesna logika nalaže da to zahtjeva i veći broj plaža na kojima su četveronošci dobrodošli!

Ne. To Pet Friendly očito znači; uzmem ti ja psa u apartman ili sobu, ti mi uredno platiš i napuniš kadu. Pas nek se toća u njoj ko keks u mlijeku i ne pitaj me ništa reko sam ti da sam friendly. Iznajmljivač može primiti goste sa kućnim ljubimcem objeručke ali ne može direktno utjecati na infrastrukturu odnosno nedostatak iste. Naravno, on će svakako kasnije snositi loše ocjene i recenzije. Ne načelnik ili gradonačelnik. Njega boli uvo.

Nije to do iznajmljivača nego do lokalne uprave, samouprave, države i Vlade pune inertnih trupaca čije se guzice hlade pod klimom dok preživaju gulaš od divljači i domaće njoke za koje su iskeširali 7 kuna.

Danas sam svjedočila nečemu užasnome. Poželjela sam da dođe neko s gumicom i izbriše me s lica mjesta. Sramota me bila jeba*ka.

Mjesto radnje Jadranovo. Neka tamo lučica koju smo s vremenom pretvorili u kupalište mi komotni lokalci. Ružno vrijeme, oblačno, kupača skoro pa ni nema. Svi opušteno cuclamo pivice i makijata sretni što danas nećemo bit sprženi.

Dvije rivice dalje vidim neko komešanje. Debeli Zagrebački dečec letovalec urla i maše rukama na bračni par. Na rivici stoji pas koji je upravo izašao iz mora. Znači čovjek vrišti na ljude jer se pas okupao. I to na totalno zadnjoj rivi di nema žive duše odmah pored dizalice za barke. Urla glupan ko da su mu ovi familiju zaklali i od nje napravili pršute. Cijeli kafić gleda i ne trepće osim što komentira: *ebeni Talijani, nema se tu šta pas kupat, nek se nose…itd, tipične balkanske fore maloumnih tupsona koji bi se usrali da samo kihneš na njih.

Talijani naravno ne pričaju nego talijanski a dečec roka po hrvatskom i *ebe im mater paštarsku. Gospodin suprug talijan (iznenađujuće al visok 2 metra i težak 120 kila) civilizirano sluša i pokušava smiriti pristup ove prikaze koja ko navijena sere uništavajući svaku ljepotu kajkavskog narječja. Gospođa supruga Talijanka uporno postavlja pitanje: gdje piše da je zabranjeno za pse ovdje gdje ja stojim?!
I onda je uslijedio neočekivani vrhunac prepirke: agresivni Michellin lutak iz metropole uhvati ženu za lice onom šapetinom prljavom i dobro joj protrlja facu a nakon toga joj u glavu švikne čik od cigare okrene se i ode.

Gospođa je nekoliko sekundi ostala u šoku kao i suprug koji je očito znao posljedice šaketanja lokalnog pajaca, a nakon toga je krenula prema dečecu uporno postavljajući ista pitanja; Tko si ti da me diraš? Gdje je ovdje napisana zabrana za pse? Tko si ti??

Žena od pajaca se smijala kao i njezine kokoške frendice koje su se uskokodakale dolijevajući ulje na vatru kako samo žene znaju (isprike kokoškama, fine i korisne životinjice). Ja sam se naježila od strave i užasa kao i cijeli moj stol. Ustala sam i otišla do gospođe koja je suznih očiju i crvenog lica ponavljala: ja tu dolazim već 9 godina, dolazim se odmoriti. Zašto nam je to napravio??

Majkemi čula sam krc. Puklo mi je srce od tuge i razočaranja. U turizmu sam skoro 15 godina i nagledala sam se svačeg al ova je gadarija šlag na vrhu usrane torte. Otišla sam do rivice na kojoj se skupila njihova cijela familija i ispričala se u ime Hrvatske i moje obitelji koja je bila samnom. Ponudila sam pozvati policiju svjesna da će me debeli zakucat kad me drugi put vidi a njegova će me histerična činčila od žene počerupat ko stari jastuk.

Stiže policija u rekordnom roku, prevodim i objašnjavam da moraju podići kaznenu prijavu ako žele da debeljka privedu. Tako je i bilo. Talijani pravac PP Crikvenica a debeljko s plavcem.

Zanimljivo je da je sestru gospodina Talijana dva dana ranije napao mulac jer se na još zabačenijoj rivici kupala sa psićem šlapom. To su oni mali šta ne znaš jel mačka, vjeverica ili čuko. A još zanimljivije lokalci se kupaju sa svojim psima u Jadranovu već godinama. Ima tu labradora, mješanaca, malih, velikih. Uvik se toćaju niko im niš ne govori jer realno pas lipo ode malo se zapliva za lopticom dva tri kruga i legne na sunce u miru i tišini. Ne vrišti jer mu nisi kupio sladoled, ne prdi, ne smrdi, ne priča glupe viceve i ne smije se ko probušene auspuh Reno četvorke. Samo je tamo. Spokojan.

Što će dalje biti ne znam. Ako ne napišem ništa kroz 10 dana znači da je debeljko sjeo na mene. Ali makar me ubilo neću biti ona koja gleda i ne poduzima ništa. Neću prestati biti čovjek. Neću nikada podržati nasilje kao opciju i nepravdu kao prihvatljivo rješenje. Skrivanje u mišje rupice nas je dovelo gdje smo sada. Sir obožavam al miš nisam. Svi su veliki naspram tebe dok sjediš. Ustani pa ćeš shvatiti koliko su mali.

Životinje VOLE nesebično, bezuvjetno, iskreno, neiskvareno i predano. Takvog čovjeka mi pronađi majmune neotesani individualni. (Duboke isprike majmunima ali ponestaje mi riječi).

Pizdeki kao što je ovaj navedeni glavni glumac pljuju svaki dan po znoju i trudu iznajmljivača koji čine sve kako bi se gost osjećao dobro. Satrat se mogu od želje i plaćanja poreza i članarina al đabe im dok su usamljeni ko Pale.

Hrvatska puna života. Kako za koga i kako kad.

Apel Hrvatskoj Turističkoj Zajednici da pod hitno promijeni slogan u: Nabije Vas Hrvatska u dupe nakon što uplatite avans.

One thought on “Pet friendly malo morgen a ni tad.

  1. Svaka vam cast na stavu i reakciji na ne pravdu. Dok se kao pojedinci ne osvestimo da nije resenje okretati glavu i kriti se iza “nije moja stvar”, takve stvari ce se uvek dogadjati ne vezano za situaciju. Siledzija je siledzija bez obzira na okruzenje.

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s