Jel nam sad dosta ili?

Dobro jutro Hrvatska! Poplava u Gunji, požar u Dalmaciji. NEMA BRIGE: OPET NITKO NIJE KRIV. Nakon svake se tragedije trgnemo, otvorimo jedno pa drugo oko. Koliko ćemo ovaj put ostati budni? Što nam još ova *ebena Vlada mora napraviti da je napokon srušimo?

Gorila je naša prelipa Dalmacija. Sutra će izgoreno područje postati građevinska zona. Svi to znamo. Nije slučajno jer slučajno u Hrvatskoj ne postoji ako dolazi s Vrha. Jebate sramote da naši dobri vatrogasci sami sebi plaćaju trajekt za pakao koji doslovno gori. Majku vam vašu!

Jel Vam klima fino naštelana u blindiranoj limuzini? Zlato naše anemično – evo kad sam saznala danima nisam mogla mirno spavati. *ebate! Jedno je bit anemičan a drugo je biti apatičan. Provjerite si dijagnozu. *ebe se Vama za Hrvatsku osim kad Vam je vrijeme za toćat papke u moru s neke privatne rive na obali.

Da nam nije bilo snage i volje naših dobrovoljaca, navijača, slučajnih heroja i vatrogasaca k*rac bi se spasila sela i kuće. Da vam iskreno kažem nisam puno gledala reportaže jer sa svakom novom činjenicom okrenuo bi mi se želudac. Bijes u meni raste a tlakomjer mi ne može izmjerit tlak. Nije programiran za takve anomalije.

Lijepo je sjediti u loži i gledat Wimbledon u kostimiću koji bi nahranio jednu obitelj. Znam, predstavljate državu mora se bit uglađena. Nadam se da ste svjesni da ne predstavljate narod. Barem se nadam da Vas nitko ne povezuje s nama. Jer mi smo stvarni. Mi opet i iznova ujedinjeni u tragediji. Mi u starim tenisicama, tamo nekim štracama i volimo. Samo volimo. Bez naknade, bez dnevnice, bez putnih troškova i troškova reprezentacije. Pije se jogurt i jede se parizer u kvarat kruha.

To je nešto što ste zaboravili u trenutku kad smo Vam naivno poklonili povjerenje. Da, izabrali smo što smo mislili da je manje zlo – za*ebali smo se. Lutko.

Kako da zaboravimo na Domovinski rat kad nas svaka nova tragedija vraća na njega?! Vlada pokaže koliko joj se živo fućka, prilijepi nam 5-6 šamara inertnosti i razočaranja, ostavi nas na cjedilu kao da smo u tom trenutku odvojene zemlje. I mi se sjetimo Vukovara. Barem ja. Za što su ginuli? Za što su ostavili svoja srca i tijela na hladnoj cesti? Za koga su primali metke i udarce? Za čim sad plaču njihove obitelji? Za koju vrijednost su prolili krv? Što su nam ostavili? Vlado, reci mi svoje mišljenje za koje me zaboli k*rac!

Educirana i elokventna. Dok mi ne diraš dom. A diraš mi ga. Diraš moje ljude, moj narod, moju zemlju, moje more i šume, moju obitelj. Moje sve. Nisam tražila da se rodim u Hrvatskoj. Ali tu sam. Gdje je san svakog roditelja izvesti dijete na pravi put; do prvog graničnog prijelaza!

Sramite se svake čaše vrhunskog vina kojeg popijete, sramite se svakog gurmanskog zalogaja kojeg proždrete. Sramite se svake litre goriva koje potrošite, i sramite se svakog atoma kisika kojeg udahnete. Ne pripada Vam. Al navikli ste uzimati svoje i tuđe. Jer narod u tišini živi, preživljava i iseljava. Baš kako Vam i odgovara. Više mjesta za bogate Ruse koje ćete naselit na izgorena područja i rasprodane otoke. Mrš bando lopovska!

Probudit ćete lava ako ga stalno bockate.

A ja, ja mogu pričati slobodno. Jer nisam ništa ukrala, nisam nikom dužna i nemate mi što uzeti jer ništa nemam.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s