Tražim posao – ma ne, samo se šalim.

Kamenujte me al moram reći: u Hrvatskoj ne fali posla nego vrijednih ljudi. Svi traže posao a dragom Bogu mole krunicu da ga ne pronađu. Posao traže čisto rekreativno, radi okoline, bez obveza!

Ja kad sam gladna, ono baš “pojest ću vuka” gladna, uzmem fetu kruha i malo putra. Gladna i živčana ne čučim ispred vrata čekajući da mi izmišljeni kuhar dofura izmišljeno janje na ražnju s mladim krumpirom. Uzmem i jedem šta ima. Tako i za posao: ako želiš raditi bilo što onda brate mili uzmi to “bilo što” koje ti se nudi.

Naivna sam ko četiri sobarice i padam na fore pa sam se tako nekoliko puta našla u situaciji da nekome nađem posao. Radit ću što god treba, znaš da imam kredit, American, pa onaj mali kredit, Diners…jadna mi majka samo mi pomozi!

Ok, ok imam rješenje. Traži se konobar i recepcioner u malom objektu, super plaća (mislim da su 6000,00 kuna, smještaj i hrana pristojni uvjeti za nekog tko mi je malo prije cmoljio na pragu), idemo, odvest ću te ja na razgovor. Gazda ugodan, normalan, naš, fleksibilan. Plačko s početka priče; ipak ja ne bi.

Majku ti poljubim, ja propadam u zemlju od srama. Gazda me gleda u čudu i šamara sa what the fuck pogledom?!

To mi nije prvi put, ali sad sam naučila (ponavljanje majka znanja).

Kad sam ja bila očajna i trebao mi je posao prodavala sam kupus i kobasice na kućici, slagala palete u dućanu, debelim švabama nosila pivu i kup od jagode….džaba mi diploma koja u tom trenutku nije bila ni za dupe obrisat. Al trebao mi je posao i radila sam.

Oni koji pak žele očajnički raditi otišli su preko granice i više ih nećemo vidjeti osim na ljeto kad će rame uz rame rumenim Bavarcima naručivati to isto pivo. Oni koji su pak radili kao mazge cijeli život sad strepe za plaću i križaju crtice do penzije. Ako dobiju pedalu poslije pedesete mogu ravno na neki most probat slobodni pad. Tu su i mame koje zaista žele raditi ali omakla su im se djeca pa nose stigmu; *ebene vodene kozice = 10 dana bolovanja. Krvavo zarađene kune, pojam koji danas malo tko razumije.

Ajde vi djeco, nova generacijo, žicajte i dalje dvajst kuna od tate i mame, držte se čvrsto za kauč, za vikend si lipo smućkajte pet litara kiselog bambusa, izvrnite se do utorka i ubijajte jedni druge u nekoj tamo igrici sa tenkovima. Ne tražite posao da biste udovoljili normi, srastite sa namještajem i u svojem vegetiranju bar budite pošteni.

Što god mi govorili, na biro-u je nekima ipak ugodno i toplo. Zašto mijenjati?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s