Poluotok Dubai – ne ček malo, to je Istra

Zagonetka: gdje mora prosječni Hrvat prvo otići prije negoli krene na jednodnevan izlet u Istru?

U banku po kredit.

Uzmeš prvi tiket iz monstruoznog aparata i već ti se tresu gaće. Prođeš Učku i osjećaš kako ti novčanik doslovno šmrca i stenje. Svaka čast travica je lipo podšišana – Istarski Ipsilon spreman je za bal. E to ćeš sve lijepo platiti – ni kilometra džabe nećeš proći jer naplatna će kućica doći (nema više ljudi, sami strojevi koji šute i gutaju novčanice i kovanice bez emocija nešto kao ja i čokolada u PMS-u).

Došlo je vrijeme da se Istrijani odmaknu od jahanja silnih konja (većina ih je išla u mirovinu) i karting staza koje više nisu zanimljive ni bebi od 2 mjeseca. Pa su smislili tobogane! Poreč AquaColors (jer je Istralandia bila zatvorena).

Za 3 i po’ sata borbe za život (ili “opuštenog” spuštanja niz plastične tube) i dvije osobe pljunut ćeš 270,00 kuna. Ako imaš sreće pa si patuljak ideš s 50% popusta ili džabe ako si jednostavno dijete (nije diskriminacija, samo ako si divokoza kao ja onda plaćaš više – tko ti kriv što su te zdravo hranili).

Teta na šalteru viče: “Ležaljke i suncobrani su vam besplatni!”. Ja se odvalim smijat, ha ha, kako besplatni pa sad smo ti dali pare! Ona me ozbiljno gleda. Nije se šalila. Ok, hvala onda!

Brat bratu tobogani su ludnica! Na vrhu svakog moliš Boga da ona mala kadica u koju upadneš na dnu izdrži još samo ovaj put. Furaš se u nekim gumenim krafnama da ne spališ dupe. Pojedini tobogani su potencijalno opasni ako si smotan i dislociran kao ja; to te izvrne, preokrene naopačke, ubije Boga u tebi, šutne gore, vrati dole pa iskipa u mini prostor za slijetanje. Nabiješ se ko klin, uganeš koji zglob al ništa te ne boli jer sretan si što si živ.

Piše na prospektu; imamo najdužu rijeku u Europi. Opa! Ok, sjednem ja u to nešto gumeno, opustim se i otisnem. I ništa se ne događa. Ček malo, ako je rijeka onda bi te trebala nosit…ti ležiš a ideš (Crna Gora stil). Ma kakvi. Samo stojiš. Al sad ti je bed. Otisnula sam se daleko i nema mi druge nego se rukama i nogama odgurivat po toj faking “rijeci” koja je zapravo najdulji potok. Sretnem Engleskinju koja se zabila u mene jer se već nervozno i pre-energično odguruje. “What the fuck is this?? Is not a river, it’s just fucking water! I have to do all the work!”

Aj da joj pomognem, šutnem je nogama i odgurnem dvajst metara dalje…Thank youuuuuuu….žena u ekstazi zahvaljuje.

Jebate, vozila sam se 45 minuta po tom vodenom čudu, na kraju sam izgledala ko’ znojni pomidor koji je upravo preživio Mutti tvornicu salse. Dakle, nije rijeka – to je dugačka kada sa 0% nagiba.

Kad te uhvati glad dobro se pripremi; uzmi si praksiten i snop novčanica. Tri pulta, 100 gladuša čeka u redu, broj osoblja; 5.
Hamburger 40ak kuna. Točeno pivo 25 kuna. Makijato 17 kuna….neću dalje.
Čini se kao da si na nekom vodenom Stradunu.

Gladni furešti mašu računima; di mi je pizza, kad će moja piletina, oću’ pomfri!!
Tete i djevojke iza pulta kao da su u Svemiru – gravitiraju lagano, opušteno, usporeno, ne reagiraju na vanjske podražaje, tra-la-la….don’t worry be happy! Jedna djevojka toči pivu, druga stoji i samo gleda jer je već stisnula “naplati” a to je opis njezinog posla, treća stavlja origano na pizzu, četvrta se čudi, a peta provjerava dal ova prva dobro toči pivu.

Pobjegla sam i vratila se za pol sata. Nisam mogla to više gledati, baš me bilo sram. Hrvatska puna života – na ulazu nam daj pare, onda pripremi još para i još malo para – i to je u biti to.

Izletiš iz carstva tobogana – jebat ga, zakasnila si 5 minuta pa plaćaš dodatnih 24 kune po glavi za cijeli sat. Ma evo izvolite već kad je ležaljka bila gratis.

Logično odeš na cugu u Malu Albaniju, oprostite, u Poreč. Oprez: ako slučajno naručiš domaće lokalno Istarsko pivo platit ćeš ga duplo više nego bilo koje uvozno pivo. Naravno, to ima smisla jer transport od Buja do Poreča je puno skuplji nego od na primjer Praga, Češka.

Istarski pršut – 600,00 kuna za kilo. Boli te đoko, naručiš 15-20 deka jer ti je kredit odobren. A i malo ovčjeg sira s tartufima – ako dobro pogledaš, ili imaš mikroskop u torbi zaista se mogu vidjeti komadići tartufa.

Sve krcato vinskih barova (Wine bar – baš fancy) u kojima dec vina plaćaš od 20 kuna pa na više. A što da radim s jednim decom? Uf. Odo u minus – bila sam baš žedna.

Istarske konobe na umoru, nešto kao pande. Sve je to jedan veliki restoran. Ako su ti zvijezde i karma naklonjeni pronaći ćeš seosko gospodarstvo s domaćim kruhom i kiselim kapusom. I kobasicom. Magarcem, ponijem i psom. Neće ti biti potrebna reanimacija kad stigne račun, a i fritulice će biti tople. Gastro ponuda Istre kao igre Hrvatske Lutrije! Sretno!

Izlet je gotov. Nemamo love za tunel al imamo goriva. Ajmo starom cestom Bog joj dao sreće i zdravlja.

Hodi va Istru anke ti, će te ben oderati.

One thought on “Poluotok Dubai – ne ček malo, to je Istra

  1. ..ha ha super da znam di da ne idem…nego čitam ima tovara što je ok nego ima li još Istrijana ?????

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s