Nisam mama. Pa to je epska tragedija.

Uskoro ću napuniti 34. Čini se kako su svi uznemireni osim mene. Nemam muža, nemam djece. Nemam nekretninu u vlasništvu. Samo mačku. Moju čupavu, mekanu, četveronožnu kćer. Nađem se u društvu svojih vršnjaka i osjećam kao magare u operi. Slijedi napad na moje jajnike koji su očito na vječnom godišnjem odmoru. Mislim da me diskriminiraju, sve bum ih tužila!


Ubijaju me pričama o biološkom satu. Čuješ li ga kako otkucava, tika-taka. Ne. Očito je moj ostao bez baterije, jer ja ga zaista ne čujem. Čujem samo kvocanje i zvocanje.

Pa kako je moguće da još nemaš djece?! Jer ja sam osmo svjetsko čudo. Nisam sigurna moram li objasniti na koji se način djeca rade i da nije samo do mene. Zar uđeš u dućan; Dobar dan ja bi jedno dijete. Želite crno, bijelo, ćelavo, čupavo, plave oči, smeđe, mršavo, debelo? – molim Vas gospođo samo nek je svježe.

??

Poštena sam. Zaobišli su me majčinski osjećaji. Kad vidim da dijete ide prema meni, ukočim se, pogledom tražim prvi izlaz, u sekundi razvijam strategiju za bijeg. Slatki su mi izdaleka i dok spavaju. Kad neki malac kopa nos i rasteže šmrklju do granica izdržljivosti (kao ja mjesečnu plaću), meni se okrene želudac i nema mi tu ništa simpatično. Kad sline, kakaju, prduckaju, pljuvaju i bljuvaju pomislim samo; pa ja već imam jednog istog takvog kod kuće! Samo XL format.

Promatram druge roditelje. I oni su učinili mnogo za moju bolest (kronično ne-imanje djeteta). Tvrde da nije do djece, do mame i tate je. Možda. Kaže moja prijateljica svom sinu, nemoj sad jesti Kinder jaje sad će večera. Dijete uzme Lego kockicu i zvizne joj u glavu. Ona mu da Kinder jaje. 5 minuta nakon – večera na stolu, dijete neće da jede. Jesam li ti rekla da ne jedeš čokoladu?? Evo vidi sad ne želiš večeru!! Ok, dijete uzima plišanog Minionsa i zalijepi joj zidarsku. Bravo mali, mater te totalno isprovocirala šta je je.

U dućanu dijete vrišti da želi ovo i ono. Mama kaže ne može, sekundu nakon to nešto je u kolicima. I ovo i ovo i ono. Više ništa ne stane u kolica. Nakon što je provjerila financijsku sliku novčanika zaključuje kako ga mora nečim drugim pozabaviti. Stavlja dijete na pokretnu traku, samo nek šuti, teta blagajnica će ga lipo skenirati i naplatit. Računa li mama na mogućnost povrata?

Bit ću mama do 35-e. To sam govorila u ranim dvadesetima. Sve si razmišljam da predam zahtjev za produljenje roka.

Kad budem bit ću, ako ne budem neću. Ima puno životinja u azilu. Iako volim kad žene postanu majke. Volim kad muškarci postanu očevi. Svakome svoje veselje. Na krstitkama ili prvim rođendanima oni mnogo stariji od mene mi govore: ti si sljedeća. Sad ja to njima govorim na svakom sprovodu.

Prestali su mi se obraćati.

Razmazila sam se slobodom. Pijem kavu dva sata, mijenjam poslove, učim, istražujem. Putujem kad želim. Kuham ručak jer sam gladna ne jer to moram. Nitko me ne čupa za nogu. Nemam smoki u kosi. Noću me probudi samo glad ili rika napaljenog jelena.

Ali ne razumiješ što ti dijete može pružiti! Tako je, ne razumijem. Mogu samo pretpostavljati. Ljubav, toplinu, radost, nježnost, ponos. Gledati kako mala ja raste i pretvara se u predivnu osobu. Svira klavir i priča tri jezika, surfa po netu i razvija formule kako bi osporila Ajnštajnove teze. I to sve u jaslicama.

Zaključujem temu, možda ovuliram. Da se ipak bacim na posao?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s