Otkači ženo. Vidi riba u moru!

Svaki lonac nađe svoj poklopac. Svaki limun nađe svoju limunadu. Svaki auto nađe svog kupca. Svaka osoba nađe svoj par. Jer za svakog postoji onaj/ono netko/nešto. Al zašto smo se onda toliko puta već zaje*ali? Nešto je pošlo po zlu.

Provodimo život tražeći svoju idealnu polovicu, ispada kako pronalazimo samo polovice. Što uopće znači idealno? Za nas žene pretežno ono što nas ignorira, ono što je drsko, atraktivno i sirovo, grubo ali poželjno. Muškarci su prosta bića, i prosta i jednostavna. Često u njima tražimo dubinu, analiziramo njihove riječi, geste i pogled. Besmislen gubitak vremena. Ono što vidiš ono je što dobivaš. I bolje da je tako.

Kad se zaljubimo gubimo razum, zdravu logiku i počinjemo halucinirati. Perspektiva nam se u potpunosti izobliči i ulazimo u subjektivnu zonu gdje su naši osjećaji nedodirljivi, imuni na bilo kakve podražaje i savjete iz okoline. Mi znamo najbolje. Rigamo vatru na upozorenja naših najbližih. Grrrrrrr! Ma šta oni znaju?!

Trenutno smo ljubavni Gremlini (ali ne oni slatki, nego ona gamad što se preždere iza pola noći)!

Sve što nam ON govori mi čujemo ali prije nego zaista razumijemo ubacujemo njegove fraze u filter pun leptirića, bombona i šećerne vate u duginim bojama.

Čak i kad nam on jasno kaže da želi da budemo samo prijatelji, mi ipak pronalazimo tračak nade i bacamo se na pisanje scenarija. Opet smo na konju! Zar ne bi trebali bit na princu? Kako ga natjerati da nas ipak zavoli? Govorit ću sve što želi čuti, smijat ću se njegovim idiotskim šalama, reći ću da mu noge ne smrde, prdit ću skupa s njim, podrigivati navijačke pjesme i uvjeriti ga kako totalno kužim zašto nije bilo zaleđe. Da, tako će on u meni prepoznati savršenu družicu.

Napit ću ga, poljubit ću ga. Pa makar i onako slinavog i glupog. Poljubac je poljubac, računa se, takac-makac.

Kad te napokon nazove i kaže da je upoznao super djevojku s kojom sutra ide van, oduševljeno pozdravljaš tu informaciju. Poklapaš slušalicu. Pužeš do frižidera, naginješ vino iz boce. Nekoliko puta. Eto te na podu. Hello!

Oni koji te vole ispumpavaju vodu iz tvoje kuće preplavljene suzama. Oni koji te vole malo manje govore Jesam ti rekla? Kako si mogla biti tako glupa? Koja si ti koza.

Pa i koza može voljeti. Al’ ti ono voliš baš baš. Iskreno, predano i odano ali…krivog čovjeka. Vjerojatno ćeš odustati s vremenom. Kad i vino prestane djelovati kao antidepresiv. Ili kad naleti novi krivi. Sasvim slučajno pljunuti ovaj kojeg si jedva preboljela…Kad se umoriš, siđi s ljubavnog vrtuljka. Osjeti tlo pod nogama. Vino zamjeni kavicom. Gle, sunce iza oblaka!

Ma koga ja to lažem, kome pričam basne…svakako ćeš napraviti kako ti želiš, nećeš biti logična niti realna. Radi što i kako hoćeš! Pa što, ako puno plačeš, manje piškiš. Nema lijeka za nesretnu ljubav, ali vino zaista pomaže. Budi sretna, pa iako u krivu.

Samo od sebe ukazat će se rješenje. Onaj netko će doći. A možda i neće. Ti si savršena i toliko vrijedna, ne zbog njega kojeg imaš uz sebe nego zbog sebe same. Kad to shvatiš, vjerojatno ćeš imat 95 godina i biti na samrti. Al jbg…kako kažu bolje ikad nego nikad!
Dakle kronični mazohizam se nastavlja. Nije do tebe.

Jer razum slušaju papci a srce junaci!

Junačino moja.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s