Ljubav je zakon nego smo mi budale.

Da je nešto valjalo još bi trajalo – poštapalica koju sam slušala kao zaluđena pubertetlija koja se zaljubljivala u prosjeku 5-6 puta na dan. U mom životu prekida kolko u šipku koštica. Veći period svog života gledala sam na veze kao potrošni materijal, lako zamjenjiv uz mogućnost povrata sa i bez računa.

U moru čokolada, nisam se mogla nikako zadovoljiti samo s onom mliječnom. Osoba sam od raznih interesa i nemam istančan, jasno definiran ukus. Uvijek sam slijedila svoje srce a glavu bi redovito ostavljala na noćnom ormariću. I tako sam se dovela do zavidnog broja prekida i uzaludnog prebiranja.

Kažu postariji mudraci kako u životu možeš imati samo jednu pravu ljubav. Svaka čast mudraci ali falili ste. Kako uopće znati tko je bio ta jedna prava ljubav? Da li to znači da su svi ostali samo hobi? Zašto se uopće dalje truditi ako je prava ljubav došla, bila i prošla. Najbolje uzet komad špage i objesiti se za smokvu! Nisam neki mudrac ali vjerujem kako je svaka ljubav ispravna i prava na neki svoj poseban način – jedna propadne dolazi druga bolja ili gora. Ako si voljela voljela si. Voljela si najbolje što si mogla.

Što ako si “pravu” nesuđenu ljubav srela 5 godina prije negoli si se ipak udala za svog sadašnjeg supruga? Znači li to da je tvoj suprug NZO? (najbolji zamjenski odabir)? Oh, dobar dan, ovo su moja djeca a ovo je moj NZO.

Ostaje činjenica da je samo jedna prva. Ja je zovem “trening verzija”. Ta prva nas je upozorila na dramu koja nas čeka u budućnosti. Nije nas pripremila samo nas je upozorila.

Prava ljubav je ona koja te ispunjava svaki dan, koja ostaje uz tebe bez obzira na sve? Na živčane Godzilla epizode, celulit, male ili prevelike cice (postoje li prevelike?), izgreban branik na autu, pregorene krumpire. Ljubav je ono što živiš, ne ono što si živjela.

I zašto ju zovemo “prava ljubav”? Postoji li kriva ljubav? Ili je stvar zapravo u krivom odabiru? Kad sve pođe k vragu lakše je reći “pa to ni nije bila prava ljubav”. Ljubav nije jogurt. Ne dobivaš onu kojoj je prošao rok trajanja. Dobivaš frišku sa lagera, a sama na nju stavljaš datum isteka.

Onako odokativno, imala sam najmanje desetak pravih ljubavi. Jačeg ili slabijeg intenziteta (intenzitet mjerim u kubicima isplakanih suza puta kilograma čokolade podijeljeno s čašama vina kroz vremenski period u kojem sam bila živo tijelo mrtve duše – da, pričam o prekidu). Što duži period zacjeljivanja, jači je bio intenzitet ljubavi dok je trajala. Ali opet, nije ljubav bila kriva, nego mi. Akteri na ljubavnoj sceni; blesavi, nezreli, inatljivi, preponosni, nespojivi. Nesuđeni? Te ljubavi nikada nećeš zaboraviti. Lijek je jedino lobotomija.

Svaka ljubav te promijenila i svake se ponekad sjetiš i zapitaš se “što bi bilo kad bi bilo”. To ne znači da nisi preboljela, znači da si kreativna. Mašta još nikog nije ubila stoga misli popuni čime želiš. Ali samo misli, ne i srce. Srce smo davno očistili. (pročitaj više).

Dok sam živa voljet ću. Isto savjetujem i tebi. Samo voli, voli i voli. Bez kalkulacija, bez pripreme, bez strategije. Spontano se baci na ogromni jastuk emocija, suza, smijeha, bijesa, strasti. Mekan je u početku. Kasnije možda počne žuljati. A možda i ne.

Saznaj, toliko si duguješ.

One thought on “Ljubav je zakon nego smo mi budale.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s