Proljetno čistilište.

Uzalud ti kuća miriše po kemikalijama (koje naravno “nisu” štetne po zdravlje), uzalud bijela posteljina i sjajni TV ekran. Sve je uzalud ako nisi pospremila svoje srce i dušu. Nered koji vlada u tebi gori je od bilo koje zametnute prljave čarape, zagorene padele, mufastog limuna na dnu frižidera. Vjeruj mi.

Lickaš svoj dom, svoj auto. Terasu, balkon. Nek susjedi puknu od ljubomore. Trackaš se kremicama i nikad ne ideš baciti smeće onako baš kakva se probudiš ujutro. Netko bi te mogao vidjeti. Ima li išta gore nego biti viđena bez frizure pokraj kante za smeće? Ne, naravno da nema.

Dođeš u svoj mirišljavi, blistavi dom. Tišina. Nisi navikla. Prazan um đavolje je igralište. Misli počinju bujati, osjećaš kako ti ponestaje kisika. Što se događa?? Ti, ti se događaš sama sebi. Od svega možeš pobjeći, ako trčiš dovoljno brzo, ali od svoje prošlosti, nezavršenih priča i svog iskustva – nikada! Ne postoji easy way out. Moraš se suočiti sa svojim sjenama, kad tad. Trenutak je došao, prigrli ga. Ne ostavljaj za sutra što možeš napraviti već danas.

Dovoljno si jaka. Da jesi! Tko te može uvjeriti u suprotno? Sama sebi najveći neprijatelj. Natoči si čašu vina, osjeti trenutak, nek misli plešu oko tebe, gledaj ih, pokušaj razumjeti. Što nisi pospremila? Dobro znaš. Ne budi p*zda. Dovoljno si dugo tražila isprike, zatvarala oči, pretvarala se da se tebe to ne tiče. Ne oklijevaj. Ustraj. Sada, baš sada. Ne postoji bolje vrijeme.

Što hrani tvoj nemir? Tko? Zaslužuje li to tvoju pažnju, žrtvovanje tvog mira i zdravog razuma? Zaslužuju li oni koji čine tvoju sadašnjost patnju koju im nanosiš ranjena od prošlosti? Da, ponekad si nepodnošljiva. Krivicu svaljuješ na klimatske promjene, alergene u zraku, kronični pms. Prestani!

Činiš li i ti dio nečije prošlosti? Sigurno da. Koliko si važan dio? Nikada nećeš saznati i boli te dupe za to. Brini i misli o sebi; fokusom na budućnost, srcem i tijelom u sadašnjosti. Prošlost ne gledaj ni u retrovizoru. Sjeti se što ti se dogodilo prošli put. Isplakala si dušu u agoniji koja je trajala tjednima. Što si dobila s tim? Vjerojatno blagi živčani slom i 3 kile. Otkači!

Znam da nije lako. Užasno je teško. Teško je čak i napisati a kamoli to učiniti. Ali jednostavno moraš. Ovo je nešto što ne možeš prebaciti na drugoga. Postani svjesna, pomozi sebi. Analiziraj, komadić po komadić. Nemoj izostaviti niti jedan detalj. Sjeti se kakva si osoba bila tada, u tom djeliću prošlosti. Jesi se sviđala sama sebi tada? Da stvarno jesi, da zaista jesi, to sada ne bi zvali prošlost.

Oslobodi zvijer, vrijeme je da krene dalje. Što dalje od tebe. Uništi, zapali, recikliraj. Ne treba ti to. Tko jednom nogom živi u prošlosti drugom ne može niti opipati budućnost. Istinski, u potpunosti. Jer ne može.

Tražim od tebe da pronađeš lavovsku snagu. Baci to klupko sranja koje te koči na putu ka sreći. Šutni ga što dalje. Neka leti. Urlaj “zbogom” dok svi psi u susjedstvu ne počnu lajati. Boli te, znam da boli. Samo plači, manje ćeš piškiti. Pokloni srcu vrijeme da odahne, da se očisti, pospremi nered i otvori za ono lijepo. Pročisti mu filter. I smij se. Jer uspjela si, još jednom. Uspjela si i dokazala sebi da nitko, ali nitko nije jači od tebe same. Sila si.

Pomoći ću ti. Ako ikako mogu.

One thought on “Proljetno čistilište.

  1. […] Svaka ljubav te promijenila i svake se ponekad sjetiš i zapitaš se “što bi bilo kad bi bilo”. To ne znači da nisi preboljela, znači da si kreativna. Mašta još nikog nije ubila stoga misli popuni čime želiš. Ali samo misli, ne i srce. Srce smo davno očistili. (pročitaj više). […]

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s