Pivica Fodorić – samo si mi ti još falio.

Ljuti me. Umara me čovječe. Što moram svaki dan bar jednom čut to ime. I don’t care. Tko si, što si, odakle si. Znam da brišeš guzu papirom isto ko i svi mi. Dobro, ti vjerojatno uvijek koristiš onaj troslojni. Čestitam.

Umaram li i ja tebe? Koliko puta na dan ti čuješ moje ime? Iskačeš od svakuda ko račun za struju. Isto toliko mi te drago vidjeti. Trebao si bolje paziti na poslovanje, tada bi i dalje bio mistični čovjek iz magle o kojem ništa ne znam. Evo, vidi što si sad napravio!

Oduvijek je kupovina u ***zumu bila ona najskuplja. To svatko zna. Kod tebe akcija zapravo znači “cijena kao u svim drugim trgovinama”. Spašava te kvantiteta, ne kvaliteta. Mikro, mini, veći, super, maxi, extra, najveći. Neizbježan si ko pms.

KONZUM

Sa ovakvim brutalnim popustima, propast je bila neminovna.

Zaposlenici u trgovini pršte od energije i sreće, otprilike kao praščić pred kolinje. (Valjda ne jedu svako jutro jedno jaje koje organizmu snagu daje). A i ljubazni su. Prošlo ljeto u ***zumu sam kupovala nektarine. Krenula sam uzeti voćku ali su mi prsti propali unutra i jedva sam se oslobodila te ljepljive mase; to je bila loša baby kaša. Gospođo, oprostite, ova je nektarina skroz trula! Da, i? Šta bi ja sad trebala?

Eto Vi gospođo ništa, Fodorić se pobrinuo za sve.

Dođeš na blagajnu, život ti prolazi pred očima. Banana, listamo tekicu tražimo kod. Pip. Kruška, listamo tekicu tražimo kod. Pip. Svježe mlijeko. Tolko mi ga izvrti dok ne nađe kod, da doma dođem s maslacem u boci. Gospođo jesmo gotovi? Skupljate li naljep….Ne! Imate li Multiplu…Ne! Pusti me gospođo da odem.

75,96 kuna. Dam 80, vraća mi 4 kune. E da ja sad tebe pitam gospođo, di su mi 4 lipe? Pa nemamo mi to. Imaš li 5? Imam. Daj 5. Gospođa tako zakoluta očima da mi otpuše pramen kose s lica.
Sad si sve mislim da sam možda ja kriva za raspad Fodorićevog carstva. Možda sam mu ipak trebala puštati te lipe.

konzum_snijegciscenje

Dvorac. Ne bi hvala. Jedva se prisilim očistiti svojih 60 kvadrata a i to često fušarim samo onako za goste, da im se lijepo vidi.

Onaj zeleni s kockastom glavom. Maskota koja me plaši. Vjerujem da je prije bio ružičast, uskoro je pozelenio od muke. Kad ga čujem na televiziji s onim tupavim glasićem…Isplati se! Ha ha ha. Kome majku ti? Kao on mi želi sve najbolje a mislim da proklinje dan kad je potpisao Ugovor.

kodi

Sve češće hoda gradom u prirodnoj veličini, neki student utjelovljuje njegov lik i moli Boga da ga nitko ne prepozna. Glavu jedva drži na ramenu. Čula sam kako frustrirano spominje rodbinu Pivice Fodorića ispod te enormne glavetine. Djeca vrište i plaču. Psi cvile i prave se mrtvi. A bome ni meni nije svejedno.

Čujem da je Pivica strastveni lovac. Karma je za*ebana stvar. Ne možeš godinama klati po šumi iz hobija i ne očekivati svemirsku osvetu. Nisam vegetarijanac, niti licemjer. Jedem roštilj, gradele, gulaš i janjetinu. Ali ne uzimam si za pravo pucati u nedužne jer me to uzbuđuje. C c c. Trebao si ostati na “svako jutro jedno jaje koje mi moja koka daje”.

Za kraj. Samo se povuci u jednu od svojih vila. Isplači dušu u svom vinskom podrumu, zaplivaj u svom bazenu, istopi grijehe u privatnoj sauni, okupi društvo na jahti. Mi ćemo biti ok. Ne brini za nas.

E da, i hvala na poklonima; polupanom poslovnom carstvu i dugu. Znamo da su od srca. Nisi trebao.

A sada, samo idi.

Pa pa.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s