Alo Vrapče? Ima koja slobodna soba?

Kaže Doris Malo mi za sriću triba. Ne triba tebi malo nego si ti već prije 15 godina spustila standarde ko’ da si znala šta se sprema. Svima nama treba malo kad ni ne znamo šta je puno. Jedna kifla malo marmelade i putra kad je na akciji? Jupi! Ne kaki.

U Hrvatskoj smo generalno zadovoljni s malim, oko velikog ima previše posla. Da, oko svega velikog pa na šta god da ste pomislili (šta ti fali na to misliš; ja sam na primjer pomislila na karavan). Ha.

Piči dalje!

Ono kad ti Vlada skače po G-točki.

Često viđam dječja kolica samo u izlogu dućana a vidjeti trudnicu danas je šok ko’ vidjeti regres il božićnicu. Raritet majkemi. Gdje god pogledam same tete i gospođe, il ovaki neki kao ja pa nonići i none koji šetaju zamjensku unučad; maltezere i pekinezere s mašnicama posred čela. Tu i tamo Vlada usmjeri pare namijenjene letanju avionom na narod uz nalog: hoćemo bebe, bacite se na posao!

Čitaj zlato moje!

Okošćena ko’ janje nakon pijanke.

Ne plače se meni nad mojom sudbinom već mi se plače što drugi plaču jer ja uopće nemam potrebu plakati. Ide ti život a što si ti napravila?! Pa došla sam do 35-e još prilično upotrebljiva! Te daj se ponašaj u skladu s godinama, nisi ti više pupoljak, davno rosa spala s tebe. E ti znaš! Je*ala te fora o rosi.

Čitaj dalje molim lijepo!

Ono kad su ti gosti Talijani.

Kriza ne kriza Talijani vole Hrvatsku. Možda jer njihovo more s Jadranske strane izgleda kao ogromno jezero kojemu ne vidiš dno već na 3 centimetra. Plaže do 9 ujutro izgledaju kao mini Tokio. Zasićenost plutajućih glava u moru podsjeća na potonuće Titanica i preživjelih koji zovu upomoć. Gužva brate. I tako Talijani za odmor biraju Hrvatsku.

Ovo moraš pročitat do kraja!

Rodi se ko žensko – ako se usuđuješ

Mi žene, imale smo samo jedan bezbrižan dan u cijelom životu a to je bio dan našeg rođenja. Već drugi dan počele su drame; zašto su me zamotali u žutu dekicu kad mi ta boja uopće ne stoji, nadam se da je mamimo mlijeko ono nemasno, koji mi je to k*rac na glavi i zašto me malo ne počešljaju, koliko kila ima ova u krevetiću do mene…

Čitaj dalje!

Crkavica od plaće, ni za nove gaće.

Gospođica (popila sam svu pamet svijeta na slamku) i gospodin (umišljen do bola, zalizala ga krava) sjede nasuprot mene. Recite nam nešto o sebi. Pa, imam mačku, svaki dan pijem crno vino, bojim se kukaca čak i mrava, ponekad grickam nokte na nogama, više ne znam koja mi je prirodna boja kose, obožavam ljutu hranu, nikada nisam imala hemoroide…Ne, ne! Mislim recite nešto o Vašem poslovnom iskustvu! Aha, pa zar niste primili moj životopis?

Čitaj dalje!

Imigranti unutra – mi van. Bitno da je muving.

Imigranti su i dalje top tema. Došli u kontejneru, došli na splavi, na luftiću, pješke, na rošulama. Zanemarimo činjenicu da je svaki došao s novim iPhone-om i tabletom kojeg ni u Sabornici nemaju, i činjenicu da su svi ko’ od brda odvaljeni i da su komotno mogli ostat dolje branit svoju zemlju a ne bježat ko pi*kice. Zanemarimo te činjenice jer su nam mediji servirali uplakano dječje lice. Možda mala plače jer joj se ispraznila baterija na mobitelu a taman došla na zadnji livel igrice di gljiva tuče zmajeve.

Nitko im ne pregledava prtljagu jer jebiga, jadni ljudi, al dofurao si svaki po kašeticu ručnih granata i dva tri nožića – spremila im nona za na put da imaju. Pa ovaj pobaca desetak ljudi po trgu jer mu je tako reko striček Alah i svi se čude u vražju mater!

Demokracija je pa ću reći; ne bježe oni jer su nemoćni i gladni, bježe jer su pizde. Barem vel’ka većina. Oni hrabri dolje leže mrtvi na pločniku ili čekaju smrt s puškom u ruci. Točka. Da je moj narod tako bježao 90ih sad bi moja nerođena djeca u Vukovar odlazila s putovnicom. I ne samo u Vukovar.

Je*ate led ledeni, tko priča o Hrvatskim imigrantima? Ok, kao narod koji ima stila mi prebjegnemo preko granice u avionu. Ne izigravamo patnike. Prodamo svoj stari reno Clio i kupimo si kartu u jednom smjeru. Ali koliko znam nigdje nas ne dočeka topli obrok, krevet, pomoć, smještaj. Idi brate pa se snalazi. Ni Dobrodošli samo Ko te jebe i Stani u red.

Irska me ne zanima. To je sad već Hrvatska al pomaknuta više lijevo na karti. A i šta ću, odana sam Žuji. Ne vuče me ni Njemačka jer mi njihov jezik tjera strah u kosti. Čovjek ti kaže Ich liebe dich!! misliš da ti je rekao: daj pare il’ te ubijem! Ostaje mi Italija. Išla sam u izvidnicu.

Nije ti Italija što je nekad bila. Prvo što će svatko reći. Da, to mi je jasno. Mussolini je mrtav, lire su samo lijepa uspomena a sad se rađaju Talijani i s preko 165 centimetara. Puno toga se promijenilo. Al želim tamo jer smatram da nam Italija puno duguje. Tko bi čuvao sve te silne starčiće po talijanskim Alpama? Tko bi u ekstazi punio kolica s velikom konzervom tune od 0,70 centi il mega pakiranjem pašte za koju ti treba viličar? Mi brate. Tko hrani sve one silne Kineze kod kojih kupujemo robu (iako nitko nikada neće priznati da tamo kupuje)? Tko im popravlja Alfe na godišnjem odmoru? Mi Hrvati.

Italija je u krizi. Možda. Al nakon što probaš krizu u Hrvatskoj, svaka druga ti se čini kao dan u wellnessu. Daj si lipo obuci kapu, šal i rukavice i pravac na Dolomite odradit sezonu. 1600 Eur, manča, smještaj i 3 obroka. Neće ti to talijan radit al oćemo mi koji plaću preračunavamo u kune. Jedan euro njima, sedam i po’ kuna nama. Zvuči bolje.

Doduše ne poznaju gemišt a pivice su im kao dječja hrana. Ne poznaju ni ćevape a bome ni sendvičinu od pol kile kruha i 15 deka parizera. Fini su nekako. Gledam u birc ulaze 4 radnika u tutama, prljavi, izmučeni na +40. Rade na održavanju cesta. Za stol im stižu 4 Aperol-Spritza i zdjelica maslina. Skrivam svoju pivu od pol litre.

Samo jedno jutro bit će potrebno da napraviš svoj OIB i što se njih tiče moš’ počet radit popodnevnu. Vani nas podcjenjuju jednako kao u Hrvatskoj, al meni je osobno draže da me jebe stranac jer nisam na svome nego da me pun gas prcaju moji na mome.

Zovem frenda koji je geodet da mi izmjeri nešto oko kuće on kaže: može koka ako ti je kuća negdje u okolici Dublina. Frendica mi otišla u Italiju čuvat neku babu na mjesec dana; eno je već 3 godine na rižotu i mozzarelli. Zaljubila se u Sicilijanca s kojim ima dva preslatka paštarića. Ona, koja se klela da nikad neće napustiti svoju Hrvatsku. Tko će joj zamjerit?! Mater joj je dala za kartu.

Meni je Vlade koja mi želi sve najbolje malo pun kufer (da ne kažem muško spolovilo, bilo bi preuobičajeno). Zadnjim se atomima snage držim za rodnu grudu al Vlada me lupka čekićem po prstićima. Padni više majketi! Sad visim na litici domoljublja na samo četiri prsta.

Osjećam se pomalo kao dalmatinski pršut na buri. Mjesecima me šamaraju sa svih strana, a onda će me proždrijet na nekom domjenku debele mrcine u odjelima.

Ako stvarno odem preko granice u Hrvatsku ću se vraćati kao Poljaci devedesetih. S punim bunkerom tune, pašte i kroasana. Neću ti kunu ostaviti Vlado. Nabijem te. Da, tebe koja si popljuvala svaki život koji je ugašen za tvoju slobodu. A pljucaš svaki dan u lice onih koji su ostali živi. U naša lica koja gledaju i ne vjeruju.

Pastir čuva svoje ovčice, al ti si vuk. Podmukli vuk koji je i pastira potjerao u Irsku. Gadiš mi se majkemi a pojma nemaš da tamo tvoj pastir živi dobro. Vučiću mali, ovčice ti bježe. Kad bi te bar bilo briga!

Nisam ljuta na Vladu jer ljutnja je jedna vrsta emocije. A ja za nju ne osjećam ništa.

Volin te Zemljo moja prevarena.

Uvijek ću te voljeti. I ako odem.

 

A tebe Vlado nabijem, kulturno, fino, educirano, elokventno i sa punim poštovanjem.

 

 

Doktore pomozite – za sve me živo zaboli!

Reći će komotne zlice i moji simpatizeri; šta se samo žališ idi i poduzmi nešto! Evo sad ću, samo da završim sa formulom koju razvijam protiv raka, strategijom za suzbijanje terorizma a radim i na serumu istine kojeg ću ubrizgati u đabe kanapeiće saborske menze. Ne stignem sve kužiš!

Ako se žališ naporan si ko ljetni komarac. Ako se ne žališ inertan si ko gospodarski rast. U svakom slučaju ne valjaš, isteko ti rok. Marš preko granice!

Lako je bilo Don Kihotu, Čovjek se borio s vjetrenjačama. Ajde neka dođe ovdje pa da vidi s kim bi imao posla. Na pamet mi pada Robin Hood. Frajer je uzimao bogatima i davao siromašnima. Da ikada nogom kroči u Hrvatsku, i njega bi korumpirali dok kažeš keks; odje*o bi konja za blindirani Audi a iz tajica uskočio u šmesi odjelo i pravac u Sabornicu na glasanje. Kažu da je ponekad dovoljan samo jedan čovjek da napravi razliku. Sjaši brate, taj čovjek nisam ja.

Kad dovoljno dugo živiš ovdje shvatiš da imaš samo tri opcije; nastavi živjet, spakiraj kofer ili se objesi ko Božićni vjenčić na neku granu neke voćke koju je opet sje*o mraz.

E ne dam ti gušta! Dao Bog da poživim do 95-e! To mi je taman dovoljno da otplatim sve kredite a kolko vidim po novom toliko mi godina treba da ostvarim pravo na mirovinu. Mirovina. Jedna od najsmiješnijih riječi u hrvatskom jeziku. Jebate bit ćeš sve samo ne na miru! Oćeš zabavu? Evo ti reality show – okači kamere na penzionera. Mjesečni troškovi 1200 kuna, mirovina 600 kuna. Pa gledaj kako se koprca. 3, 2, 1 preživi! Zabava za cijelu obitelj.

Žalim se jer mogu. Evo dođi pa mi zabrani. Nego, meni si čudniji ti, što se ne žališ. Da ti objasnim. Ako piješ kavu a prema tebi ide pčelica, realno boli te briga, zamahneš novinama, pčelica leži na podu sa frakturom lubanje i vanjskim prijelomom žalca. A da prema tebi ide roj pčela? Skočio bi ko nabrijani klokan i dao petama vjetra! Roj pčela radi veliku buku. Jedna pčelica ne. Me kužiš? Ma kužiš ti vražju mater. Al pristojan si pa klimaš. Neka.

Meni nema ljepšeg nego kad se moj narod udruži kad treba otić bodrit bilo koju momčad bilo kojeg sporta. Ne biraju se dani, sjedala, oš busom il autom. Ide se. Skupa. Kad treba skupit lijek za dijete eto ti mog naroda na izvolte. Zove, traži, prodaje, skuplja. Nešto gori – oni gase. Netko napada – oni brane. Moj narod.

Nisi ti Vlado dostojna da se udružimo zbog i protiv tebe. Naš je cilj uvijek bio human i visokovrijedan a to brate sorry, nisi ti. Ići drvljem i kamenjem na tebe je vic. Past ćeš sama, uskoro, al past ćeš na tvrdo. Uf što ćeš si natuć dupe!

Mi te čekamo ovdje dolje, sretan ti put.

Sa štovanjem,

Nekada davno  “tvoj narod”.

 

 

 

 

 

Plači brezo bijela…Ma crkni od smijeha!

Škoti imaju kiltove i prozračenog miška. Englezi majku Kraljicu koja će nadživjeti sve kornjače svijeta. Švicarci čokoladu i pare. Švabe kobase i Cicafest. Talijani imaju Alfu i paštu. U Bosni moš’ pojest ćevape u somunu ispred piramide. A Hrvatska nema šta nema, a šta i nema kupit će na kredit. Ima da se ima!

Piči dalje!