daniela delost, planet chimp

Valentinovo i ostale priče za laku noć.

Evo ide, majku mu njegovu – Valentinovo. To je onaj dan kad trčimo u Lidl kupit čokoladu jer je jeftinija 5 kuna. *ebala te takva ljubav, što je ne kupiš po punoj cijeni nego ko cicija neka?! Pa crvene ruže, pa crveni baloni, pa crvene kerefeke, pa sve nešto ko’ kampanja od SDP-a!! Taj dan ima da voliš i da izgineš od stresa.

<!–Lipo čitaj dalje–>

Ako si slučajno zaboravio da voliš osobu s kojom si u vezi evo da te bar podsjeti kalendar! 14.02. – aha ok, danas volim luđački. To šta ćeš se ostala 364 dana ponašat ko’ mamlaz to nema veze ko ga je*e; ima da barem na Valentinovo blistaš ko tek opran Perwollom!

I nema tu veze muško-žensko, svi ima da volimo ko da nam je zadnje! On ima da cijeli dan ništa ne zasere a ti lipa moja uvuci se u one crvene gaće s mašnom pa makar pukla po šavu ko punjena purica. Ima da se ide na večeru, da se potroše pare, da se odglumi da nije plaćena na tri rate, da se smješkate i cmačete ko’ da vam je neko platio dnevnicu i putne troškove.

Ako stvarno voliš *ebe ti se šta si doma i šta jedeš ili dobivaš jaje na oko! Valentinovo bi trebao biti svaki dan neovisno šta Konzum govori “vidimo se”! Ma e, baš tebe da idem gledat a doma me čeka ljubav mog života!

Ako si slučajno solo il onaj kojeg voliš nije kraj tebe, jadna ti majka ima da se boriš ko lav. Kakva đungla – obilježen si. Ima da trčiš doma nakon posla, isključiš telefon, televiziju, radio i svjetlo. Čuči tamo u mraku i miruj. Nemoj slučajno bit žedan, lagano bočicu i cuclaj…Ako si totalni kuler a ne ovakva pizda ko ja, idi u grad i lipo se zabavi. Boli te đoko. To je samo datum a tebe realno zaboli i još si odmah danas kupi čokoladu, nemoj čekat akciju. Nisi ti sebi bilo tko!

I onda još krene Grašo s onim svojim “ko će nego ja moje zlato jubit”…realno šta mene to briga! Momak lipo to sve pjeva al daj mi nemoj stavljat kilo soli na ranu od dva centimetra! Uostalom znamo brate da Martinovićku ljubiš samo ti već 20 godina! Kao sad si on postavlja velko’ pitanje! I onda još ovi zaljubljeni očekuju od nas šta patimo da se mi veselimo kako su kupili karte još prije dvije godine, kao oni idu! Pa idi *eben ti selo veselo, ko te drži, a i cijeli će svijet ionako znat kad se masovno pooznačavate na fejsu s okvirićima od srčekića – lajkat ću vas aj, samo mi se skini! A to što ste se ko majmuni posvađali oko kladionice, začepljene kade, prljavog suđa, kredita, njegove matere i parkinga baš prije koncerta to neće ić online!

Neću sad bit dvolična baba, pa šta, i ja bi da sam s onim kojeg volim. Al onaj debeli s krilima i strijelom uvik me nekako zaobiđe – kao ne vidi me i te fore! Nabijem ga korumpiranog! Kad si malo u ljubavnim jadima, Valentinovo ti dođe ko kazna za prebrzu vožnju. Onako iznenada i nepotrebno! Al opet dva-tri tjedna si malo jedeš paštu i dvopek to lipo platiš i ideš dalje. Tako i sa 14-im drugim. To je samo jedan dan od svih dana koji te čekaju u životu. Nažderi se, napij se, hiberniraj – voli sebe! Stavi u pogon Desanku il kupi nove baterije – e, možda ti ružno zvuči al voli se brate ako nitko drugi neće, imaš ti ko’ će tebe voljet.

Vi u sretnom braku moj naklon i duboko poštovanje, aj nek prođe i taj medeni mjesec pa ćemo pričat; vi u sretnim vezama Bog vas blagoslovio nekim nasljedstvom i redovitom plaćom; vi u nesretnim vezama ako ima ljubavi borite se i koji ku*ac ste tako nesretni a ako ljubavi nema razlaz ekipa i prije poklona za Valentinovo – ne budite pokvareni; a vi singlići…šta ima heroji?

Tko preživi pričat će o ovom danu ljubavi i sreće kad bar jednom na godinu cvjeta cvijeće u naše preduzeće. Ljubav nema pravila, zakona, reda ni logike a najmanje datuma. Konzumerizam nek se nosi skupa s onima koji očekuju da im donesete šarene i skupe paketiće i poklončiće! Najljepše stvari u životu su besplatne; zalazak sunca, šetnja po savršeno bijelom hrskavom snijegu, poljubac i ljubav. Znači đabe ljudi!! Sve drugo je nešto drugo.

Muškarci, dajte ove godine napravite nešto zaista posebno i upoznajte svoje djevojke s vašim ženama! (šta se palite odmah, pa šalim se, normalno da niste ludi da ih upoznate!!) A vi lipe moje drage žene, sa i bez putra na glavi, ipak obucite nešto crveno – jednostavno jer nam ta boja dobro stoji!

I nek vam je svima Sretno Valentinovo bili vi sami, u dvoje, možda i u troje…šta više to bolje bar ćete taxi moć podjelit. Samo nek je ljubavi svake vrste; princ il konj princeza il vještica – ako te vole, voli ih i ti! Takve, baš takve cijele kakvi jesu, a ne samo one djelove koje je lako voljeti nego i mane koje mogu voljeti samo odvažni!

Pusa.

Kako se ne ubit i zašto.

Garant sam kako je mnogima bar jednom u životu sinula ideja da sami sebi oduzmu život, ili kak’ se ono kaže „skrate muke“. Realno svi smo mi potencijalne mice-samoubice. Naravno, samo pojedine jedinke se odvaže na taj ekstremno glupi ili hrabri potez. Tu sam malo još u svađi sama sa sobom. Tanka je granica koja dijeli hrabrost od gluposti. Na primjer, osoba koja riskira život kako bi spasila život pedofilu u gorućoj kući il’ je izrazito hrabra il’ glupa osoba. A na kraju krajeva, možda mu je i u rodu. Ne ulazim u to, skrenuli samo s teme. Vraćamo se dakle na samoubojstvo. Obzirom da je ovaj članak napisan kako bi ti pomogao a ne dokrajčio te reći ću ti samo jedno: budi umjereno glup i točno toliko i hrabar sve će biti u redu.

Continue Reading

Život je nekad pusa nekad šamar.

Što ti je život prijatelju moj; boksački meč bez suca, bez zvona, s milijun protivnika. Bez rukavica, bez mudobrana. Sve je već izmišljeno osim kako treba živjeti. Riječi su napunjeni pištolji. Čovjek je osuđen da bude slobodan i kao takav sam je odgovoran za svoje postupke i izgovorene riječi. Ali spašava činjenica da je griješiti ljudski a svaliti krivicu na drugoga još više priliči čovjeku. Uvijek traži ono neko zrnce dobroga u toni zla.

I ne vjeruj nikome prijatelju. I sam si upitan.

Rodiš se ko vrlo mlad, ništa ne kužiš. Ovisiš o dobroj volji onih koji su te napravili. Piškiš, kakiš, jedeš, urlaš, smiješ se i sve u krug. 70ak godina kasnije eto te na početnoj točci. Ali sad ovisiš o dobroj volji onih koji su te naslijedili. Potrudi se da imaš talijansku penziju ili neku gadnu ušteđevinu inače ti ne gine dom u kojem će biti svakako samo ne po tvom. Možda ipak imaš sreće pa ti cimerica bude opićena baba Manda iz Imotskog koja od unuka krade maricu a rakije ima više nego vode u Hrvatskim vodama.

Teško mi prođe dan a da se ne upitam: čemu sve? Priznaj brate da i ti nekad kloneš. Al opet sretna sam i zahvalna što sam živa i zdrava, žilava ko kobila. Svaka čast. Ali zašto onda težim nečemu što ne mogu imati, a ne mogu imati jer ne znam čemu težim. Čemu je dozvoljeno težiti? Osjećam se ograničeno. Ima li kakav limit ili porez na težnju? Neka naknada na snove? Koji mora biti moj cilj? Obitelj, djeca, pas i mačka? A di da ih stavim? U kartonsku kutiju ili u auto na zadnji sic? Jebate ta 4 zida koja nam uvjetuju život. Ako ti netko nije morao (ne do Bog) krepucnut pa da useliš u tu postmortem nekretninu bit ćeš ko ćuko – iz kućice u kućicu. Ako si “brižni” stranac bar moš u azil, ako si domaći *ebi se laganini. Ja bi rađe da su svi moji živi i zdravi a ja lipo podstanar!

Užasavam se insekata svih vrsta. Bojim se i pišljivog mrava jer mi nikako nije jasno kako nešto tako minijaturno s tim kržljavim nožicama može furat triput veći komad kruha na glavi i nosit ženi mravu koja od toga doma radi zimnicu i slaže u mikroskopske tapervere.. Mislin di im stane taj mozak?? Izvanzemaljac si frende. Kako ih se ne bojati. Ali realno, uz sav strah više se bojim dignut kredit nego da mi neko zatuče glavu u mravinjak i ostavi me tako 24 sata. Svi krediti koje naše banke daju su gotovinski, koji god uzmeš – gotov si! Još sad kad u banci rade vrhunski stručnjaci kojima još ni dlake nisu počele rasti, svi na stručnom osposobljavanju! Pa ćete na meni vježbat djeco?! E neš majci.

I tako shvatim da se nalazim u minskom polju, nepomično stojim ni makac; inače sam zec trta me svega. Nekidan skoro pobrala infarkt od vlastite sjene, točnije glave koja se ukazala na zidu – loš dan za frizuru.

Želim živjeti dobro, kvalitetno, sretno, ispunjeno, mirno jer … svi će jednom umrijeti pa možda i ja.

Ljubav da ne spominjem a morati ću. Danas garanciju teško dobiješ za peglu a kamoli za ljubav. U srži krhka je kao krilo leptira a naoko snažna kao Švarcneger koji malim prstom na nozi može nadvladati sva zla. Ha ha. Može vražju mater. Nakon svake propale misliš da ćeš drugi put biti pametniji. Nećeš. Al hajde, ne drami, život ti je to prijatelju moj; nekad pusa nekad šamar – bitno da je muving.

Ljubav dolazi u različitim oblicima, ima je dovoljno za svih, moj jedini savjet; voli i bit ćeš voljen. Kad tad.

Iznenađuje činjenica da pozitivno razmišljam (iako čitajući tekst vjerojatno me zamišljate kao isfrustriranu ženu, obučenu u maskirnu tutu sa zoljom među nogama, cigarom u ustima, bocom pive u ruci, raščupanu i bijesnu na cijeli svijet…istina je jako daleko; uopće ne znam koristiti zolju, maslinasto zelena mi ne stoji najbolje a inače pijem crno vino (fala Bogu, još uvik iz čaše). Smijem se svaki dan i nikad ne okrećem leđa novoj borbi – LAŽEM KO PAS! Stalno bježim od borbe; kronični dezerter. Ipak štagod da ti se desi ti jednostavno kreneš dalje. Što drugo preostaje? Piči dalje pa dokle ide. Samoubojstvo ne podržavam; lako tako može svako. Inat u meni veći od Svemira. A generalno sam vesela osoba i protiv toga se ne može. Ubiti optimista u meni nemoguće je kao nadati se mirovini prije 85-e godine. Naša najbolja frendica; Nada. Da mi ju je naći i zveknut joj dva-tri šamara. Uvijek nas tjera na nove pokušaje a čim zagusti šmugne ko Spidi Gonzales. Naići će ona meni.

Što da vam kažem ljudi moji, tu smo di jesmo, tako nam je kako nam je, da ima gore – uvik ima, da ima bolje – ima i toga. S nekim razlogom smo se skupili svi baš u ovom kutku kugle Zemaljske. Vina se ima, ima i rakije, fine spize i lipih momaka i cura. Zapravo, što se bunimo? Oću reć vi, ne ja, ja se nikada ne bunim. (Ma ne uopće!!) Ja samo iznosim svoj stav pa onda te dvije stvari ljudi kod mene često pomiješaju. Ma di bi ja njurgala, ej! Da se njurganjem zarađuju pare; davno bi na Kanarima bila i cuclala koktelčić.

Moj život, moja pravila. Radije ću živjeti nesavršeno ali iskreno nego zavučena u nečije dupence toliko duboko da bi me realno trebalo voditi kao nestalu osobu.  

Posloži si prioritete. Ako vidiš prašinu u kući; najvažnije je da ju ne diraš pa ni ona neće uznemiravati tebe. Uzmi dijete, pasa, frenda. Stvori si lijepu uspomenu. Prave prijatelje ionako ne zanima da li ti je kuća uredna i čista nego imaš li vina u njoj.

Aj bar sad kad ovo čitaš baci jedan osmjeh onako i na silu ako treba, možda se slučajno pretvori u lijep trenutak.

I ako te slučajno nitko ne voli, ja te Volim, ti čovječe s kojim dijelim Planetu.

Odjednom slomljeno srce i rakija.

Ništa ne boli kao slomljeno srce, osim možda kad malim prstom opizdiš u nožicu od kreveta il kad ti HEP pošalje “zakašnjele” rate. U krivu ste ako mislite da za bolno srce ne postoji lijek jer naime postoji i zove se; rakija. Doduše kao lijek djeluje kratkoročno i morate ga uzimati više puta na dan više mjeseci zaredom, ali bolje i to nego da ste pri svijesti. Slomili su mi srce. Eno ga mrtvo leži u lokvi od suza, utapa se ko čeh koji je luftićem krenuo s Cresa na Hvar. A ja ga gledam u čudu i mislim si; koji ku*ac? Može li izgledati još tragičnije? I tako si popijem rakiju. Continue Reading

Pinokijo je mala beba amater.

Dugo nisam srela normalnu osobu. Srećem samo one brižne koji misle da su normalni ne uzimajući u obzir činjenicu da hodaju sa dvi različite čarape i imaju tikove na šalteru dok plaćaju struju. Koja je, usput budi rečeno, pojeftinila. Ne čekaj, poskupila. Tko će više znat, ovaj Plenković tolko dobro laže da mu nekad slučajno čak i ja povjerujem (nakon toga odmah me bude sram i opalim si dva šamara). Da, tolko je dobar lažovčić.

Laži, laži laži me!

Kad ti starost pokuca na vrata…nisam kući sorry!

Dogodilo se. Počeli su me zvat teta oni 10 godina mlađi od mene. Doduše u zadnje sam se vrijeme nešto zgužvala od puno mrštenja i mozganja (kasnije ćemo da ublažimo te bore zvat “bore smijalice” – bolje nekako zvuči). Teta te obukla jutros majmune. Ničim izazvana iz djevojka prešla sam u teta kategoriju. Muškarci ne, oni iz kategorije dečko prelaze u kategoriju muškarac koji po mogućnosti što stariji postaje sve napetiji, mamicu mu poljubim.

Peglaj dalje!

Piromančići jadna vam majka.

Oduvijek prolazeći magistralom gledam u Goli Otok i čeznem. Sad po njemu bezbrižno hopsaju turisti i rokaju selfie. Kakva šteta. Kakav neiskorišten potencijal! Tamo bi Vas stavila majku vam vašu osramoćenu gole i bose. Svako bi vas jutro prebila ko vola u kupusu da mi se ne opustite. Pa u suton zapalim po dva-tri piromančića i natjeram vas da ih čašicama od dva deca gasite. Tako.

Čitaj dalje!

Alo Vrapče? Ima koja slobodna soba?

Kaže Doris Malo mi za sriću triba. Ne triba tebi malo nego si ti već prije 15 godina spustila standarde ko’ da si znala šta se sprema. Svima nama treba malo kad ni ne znamo šta je puno. Jedna kifla malo marmelade i putra kad je na akciji? Jupi! Ne kaki.

U Hrvatskoj smo generalno zadovoljni s malim, oko velikog ima previše posla. Da, oko svega velikog pa na šta god da ste pomislili (šta ti fali na to misliš; ja sam na primjer pomislila na karavan). Ha.

Piči dalje!

Imigranti unutra – mi van. Bitno da je muving.

Imigranti su i dalje top tema. Došli u kontejneru, došli na splavi, na luftiću, pješke, na rošulama. Zanemarimo činjenicu da je svaki došao s novim iPhone-om i tabletom kojeg ni u Sabornici nemaju, i činjenicu da su svi ko’ od brda odvaljeni i da su komotno mogli ostat dolje branit svoju zemlju a ne bježat ko pi*kice. Zanemarimo te činjenice jer su nam mediji servirali uplakano dječje lice. Možda mala plače jer joj se ispraznila baterija na mobitelu a taman došla na zadnji livel igrice di gljiva tuče zmajeve.

Nitko im ne pregledava prtljagu jer jebiga, jadni ljudi, al dofurao si svaki po kašeticu ručnih granata i dva tri nožića – spremila im nona za na put da imaju. Pa ovaj pobaca desetak ljudi po trgu jer mu je tako reko striček Alah i svi se čude u vražju mater!

Demokracija je pa ću reći; ne bježe oni jer su nemoćni i gladni, bježe jer su pizde. Barem vel’ka većina. Oni hrabri dolje leže mrtvi na pločniku ili čekaju smrt s puškom u ruci. Točka. Da je moj narod tako bježao 90ih sad bi moja nerođena djeca u Vukovar odlazila s putovnicom. I ne samo u Vukovar.

Je*ate led ledeni, tko priča o Hrvatskim imigrantima? Ok, kao narod koji ima stila mi prebjegnemo preko granice u avionu. Ne izigravamo patnike. Prodamo svoj stari reno Clio i kupimo si kartu u jednom smjeru. Ali koliko znam nigdje nas ne dočeka topli obrok, krevet, pomoć, smještaj. Idi brate pa se snalazi. Ni Dobrodošli samo Ko te jebe i Stani u red.

Irska me ne zanima. To je sad već Hrvatska al pomaknuta više lijevo na karti. A i šta ću, odana sam Žuji. Ne vuče me ni Njemačka jer mi njihov jezik tjera strah u kosti. Čovjek ti kaže Ich liebe dich!! misliš da ti je rekao: daj pare il’ te ubijem! Ostaje mi Italija. Išla sam u izvidnicu.

Nije ti Italija što je nekad bila. Prvo što će svatko reći. Da, to mi je jasno. Mussolini je mrtav, lire su samo lijepa uspomena a sad se rađaju Talijani i s preko 165 centimetara. Puno toga se promijenilo. Al želim tamo jer smatram da nam Italija puno duguje. Tko bi čuvao sve te silne starčiće po talijanskim Alpama? Tko bi u ekstazi punio kolica s velikom konzervom tune od 0,70 centi il mega pakiranjem pašte za koju ti treba viličar? Mi brate. Tko hrani sve one silne Kineze kod kojih kupujemo robu (iako nitko nikada neće priznati da tamo kupuje)? Tko im popravlja Alfe na godišnjem odmoru? Mi Hrvati.

Italija je u krizi. Možda. Al nakon što probaš krizu u Hrvatskoj, svaka druga ti se čini kao dan u wellnessu. Daj si lipo obuci kapu, šal i rukavice i pravac na Dolomite odradit sezonu. 1600 Eur, manča, smještaj i 3 obroka. Neće ti to talijan radit al oćemo mi koji plaću preračunavamo u kune. Jedan euro njima, sedam i po’ kuna nama. Zvuči bolje.

Doduše ne poznaju gemišt a pivice su im kao dječja hrana. Ne poznaju ni ćevape a bome ni sendvičinu od pol kile kruha i 15 deka parizera. Fini su nekako. Gledam u birc ulaze 4 radnika u tutama, prljavi, izmučeni na +40. Rade na održavanju cesta. Za stol im stižu 4 Aperol-Spritza i zdjelica maslina. Skrivam svoju pivu od pol litre.

Samo jedno jutro bit će potrebno da napraviš svoj OIB i što se njih tiče moš’ počet radit popodnevnu. Vani nas podcjenjuju jednako kao u Hrvatskoj, al meni je osobno draže da me jebe stranac jer nisam na svome nego da me pun gas prcaju moji na mome.

Zovem frenda koji je geodet da mi izmjeri nešto oko kuće on kaže: može koka ako ti je kuća negdje u okolici Dublina. Frendica mi otišla u Italiju čuvat neku babu na mjesec dana; eno je već 3 godine na rižotu i mozzarelli. Zaljubila se u Sicilijanca s kojim ima dva preslatka paštarića. Ona, koja se klela da nikad neće napustiti svoju Hrvatsku. Tko će joj zamjerit?! Mater joj je dala za kartu.

Meni je Vlade koja mi želi sve najbolje malo pun kufer (da ne kažem muško spolovilo, bilo bi preuobičajeno). Zadnjim se atomima snage držim za rodnu grudu al Vlada me lupka čekićem po prstićima. Padni više majketi! Sad visim na litici domoljublja na samo četiri prsta.

Osjećam se pomalo kao dalmatinski pršut na buri. Mjesecima me šamaraju sa svih strana, a onda će me proždrijet na nekom domjenku debele mrcine u odjelima.

Ako stvarno odem preko granice u Hrvatsku ću se vraćati kao Poljaci devedesetih. S punim bunkerom tune, pašte i kroasana. Neću ti kunu ostaviti Vlado. Nabijem te. Da, tebe koja si popljuvala svaki život koji je ugašen za tvoju slobodu. A pljucaš svaki dan u lice onih koji su ostali živi. U naša lica koja gledaju i ne vjeruju.

Pastir čuva svoje ovčice, al ti si vuk. Podmukli vuk koji je i pastira potjerao u Irsku. Gadiš mi se majkemi a pojma nemaš da tamo tvoj pastir živi dobro. Vučiću mali, ovčice ti bježe. Kad bi te bar bilo briga!

Nisam ljuta na Vladu jer ljutnja je jedna vrsta emocije. A ja za nju ne osjećam ništa.

Volin te Zemljo moja prevarena.

Uvijek ću te voljeti. I ako odem.

 

A tebe Vlado nabijem, kulturno, fino, educirano, elokventno i sa punim poštovanjem.

 

 

Ono kad ti Vlada skače po G-točki.

Često viđam dječja kolica samo u izlogu dućana a vidjeti trudnicu danas je šok ko’ vidjeti regres il božićnicu. Raritet majkemi. Gdje god pogledam same tete i gospođe, il ovaki neki kao ja pa nonići i none koji šetaju zamjensku unučad; maltezere i pekinezere s mašnicama posred čela. Tu i tamo Vlada usmjeri pare namijenjene letanju avionom na narod uz nalog: hoćemo bebe, bacite se na posao!

Čitaj zlato moje!

Plači brezo bijela…Ma crkni od smijeha!

Škoti imaju kiltove i prozračenog miška. Englezi majku Kraljicu koja će nadživjeti sve kornjače svijeta. Švicarci čokoladu i pare. Švabe kobase i Cicafest. Talijani imaju Alfu i paštu. U Bosni moš’ pojest ćevape u somunu ispred piramide. A Hrvatska nema šta nema, a šta i nema kupit će na kredit. Ima da se ima!

Piči dalje!

Ono kad su ti gosti Talijani.

Kriza ne kriza Talijani vole Hrvatsku. Možda jer njihovo more s Jadranske strane izgleda kao ogromno jezero kojemu ne vidiš dno već na 3 centimetra. Plaže do 9 ujutro izgledaju kao mini Tokio. Zasićenost plutajućih glava u moru podsjeća na potonuće Titanica i preživjelih koji zovu upomoć. Gužva brate. I tako Talijani za odmor biraju Hrvatsku.

Ovo moraš pročitat do kraja!

Rodi se ko žensko – ako se usuđuješ

Mi žene, imale smo samo jedan bezbrižan dan u cijelom životu a to je bio dan našeg rođenja. Već drugi dan počele su drame; zašto su me zamotali u žutu dekicu kad mi ta boja uopće ne stoji, nadam se da je mamimo mlijeko ono nemasno, koji mi je to k*rac na glavi i zašto me malo ne počešljaju, koliko kila ima ova u krevetiću do mene…

Čitaj dalje!

Crkavica od plaće, ni za nove gaće.

Gospođica (popila sam svu pamet svijeta na slamku) i gospodin (umišljen do bola, zalizala ga krava) sjede nasuprot mene. Recite nam nešto o sebi. Pa, imam mačku, svaki dan pijem crno vino, bojim se kukaca čak i mrava, ponekad grickam nokte na nogama, više ne znam koja mi je prirodna boja kose, obožavam ljutu hranu, nikada nisam imala hemoroide…Ne, ne! Mislim recite nešto o Vašem poslovnom iskustvu! Aha, pa zar niste primili moj životopis?

Čitaj dalje!